Draško Adžić (1979, Srbija) diplomirao je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, na Katedri za orkestraciju i kompoziciju u klasi Isidore Žebeljan. Na istom fakultetu trenutno pohađa doktorske studije, a istovremeno je angažovan i kao demonstrator. Njegova dela izvođena su u Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj, Austriji, Češkoj, Holandiji, Belgiji i Velikoj Britaniji. Učestvovao je na značajnim evropskim muzičkim festivalima kao što su Gaudeamus Music Week, ISA PragWienBudapest, Muzički Biennale Zagreb i BEMUS. Često komponuje za pozorište, televiziju i film. Njegova primenjena muzika predstavljena je u okviru festivala: Fest, Bitef, Sterijino pozorje, MESS, Cinema City i Maifestspiele Wiesbaden. Za originalnu scensku muziku za predstavu Radnici umiru pevajući (rediteljke Anđelke Nikolić) nagrađen je Sterijinom nagradom. Nastupao je kao pijanista, pevač i dirigent, interpretirajući svoja kao i dela drugih kompozitora. Povremeno je angažovan kao organizator koncerata savremene muzike.

Vuna, igla, kanap, kosti, su tri vlaške basme za flautu i klavir, odnosno tri kompozicije za tri imaginarna magijska obreda. Naizgled nasumično pobrojane imenice u naslovu zapravo su najčešći rekviziti vlaške magije. Igračkog su karaktera, jer je igra sastavni deo paganskih rituala. Po harmonsko-ritmičkim karakteristikama asociraju na muziku istočne Srbije. Kompozicija je napisana za Nedu Arsenijević.