Ana Gnjatović (1984, Beograd) diplomirala je na Odseku za kompoziciju i orkestraciju 2008. godine, u klasi profesora Milana Mihajlovića. Pohađa doktorske studije na istom odseku, u klasi profesora Srđana Hofmana. Usavršavala se na kursevima i radionicama kompozicije i improvizacije Žorža Apergisa, Brajana Fernihaua, Trevora Višarta, Džulije Volf, Marka Andrea, Georga Fridriha Hasa, Luja Andrisena, Haje Černovin, Luke Frančeskonija, Ivana Fedelea… Kompozicije su joj izvođene u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Nemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Holandiji, Makedoniji, Italiji, Danskoj, SAD, i bile su na programima festivala KoMA, Međunarodna tribina kompozitora, Mokranjčevi dani, Čembalo – živa umetnost, Espressivo (Crna Gora), Međunarodni festival harfe Harp Connection. Dobitnica je nagrade Fonda „Josip Slavenski” Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu (2009), nagrade i porudžbine milanskog ansambla za novu muziku Sentieri selvaggi za sezonu 2009, nagrade Letnje akademije Prag-Beč-Budimpešta (2005). Zaposlena je na Fakultetu umetnosti u Zvečanu i Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Ponekad javno peva.

Usputne beleške (2012), za Milanu Zarić
Inspiracija i pretekst za kompoziciju Usputne beleške su Svita za lautu u ce-molu J. S. Baha i Milanino izvođenje ove muzike. Odnos prema postojećem muzičkom tekstu drugačiji je od onog koji sam gradila u prethodnim kompozicijama. Umesto postupaka razgradnje, drugačijeg čitanja/pisanja postojećeg dela, bavila sam se dodavanjem, nadogradnjom i, kasnije, umetanjem. Tako pretekst – Bahova kompozicija, zapravo ostaje tekst za sebe, koji se tokom samog izvođenja, na određenim mestima, prepliće sa Beleškama, da bi zatim nastavio svoj tok. Usputne beleške su kratke, povremene, i bazirane često na razmišljanjima o onome što Bahu nije bilo dostupno, kao što je zvuk današnje harfe.