Jorgos Kristofi (1962, Kipar) završio je doktorske studije kompozicije na Univerzitetu u Jorku, 2009. godine. Pohađao je nekoliko radionica iz kompozicije, uključujući, između ostalih, ACANTHES (2006–2008), Voix Nouvelles Fondacije Rojomon. Radi na Odseku za muziku Evropskog univerziteta na Kipru, podučavajući kompoziciju, harmoniju i orkestraciju. Među solistima i ansamblima koji izvode njegova dela su: ansambl Nacionalne opere iz Rena, Nacionalni orkestar iz Lorena, bas-klarinetista Hari Sparnaj, čelista Rohan de Saram, Jeunes Voix du Rhin, Ensemble Musi ques Nouvelles, The Endymion, The Kreutzer Quartet, Ensemble Cairn, Ensemble SHADOW PLAY, Ensemble Berlin PianoPercussion. Među skorije narudžbine spadaju dela za flautistu Marija Karolija, sopran Saru Lenard, trio IAMA i European Contemporary Orchestra. Njegova muzika doprla je do publike na Kipru, u Belgiji, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Nemačkoj, Grčkoj, Italiji, Japanu, Koreji, Španiji, SAD i emitovana je na Trećem programu BBC radija.

Diplophonia za solo flautu
Termin „diplophonia” (grč. διπλοφωνία) sačinjen je od reči „duplo” (grč. Διπλός) i „glas” (grč. Φωνή), te se može definisati kao disfunkcija glasa kada glasne žice proizvode više od jedne visine u isto vreme. Ovaj bilinearni koncept bio je katalizator da započnem rad na centralnoj ideji dela. Bez obzira na to što je „diplophonia” delo za solo flautu, ona je zapisana u dva sistema: jedan za flautu i drugi za glas. Vokalni part u ovom kontekstu se ne čuje kao odvojena linija, već naprotiv, on ima organsku ulogu u poboljšanju zvučne palete instrumentalnog zapisa. Stoga, izvođač treba da koristi glas koji se stapa sa instrumentalnim sviranjem, kao i da peva, šapuće, govori i viče kroz usnik flaute.