Jonel Petroi (1958, Francuska) je produktivan kompozitor, autor više od šezdeset dela koja pripadaju žanru orkestarske i kamerne muzike, scenske muzike – baleti i opere, te muzike za instrumentalne ansamble. Posle osvajanja prestižne Prve nagrade iz kompozicije „Stevan Hristić”, na beogradskoj akademiji 1983. godine, preselio se u Pariz, gde je nastavio postdiplomske studije na tamošnjem konzervatorijumu, takođe dobivši Prvu nagradu iz kompozicije, 1988. Njegovi profesori bili su Klod Balif (kompozicija) i Marijus Konstan (orkestracija), a u Parizu je bio i pod mentorstvom značajnih velikana: Mesijana, Ksenakisa, Buleza, Ligetija. Mnoga od njegovih dela izvodili su neki od značajnih orkestara i ansambala širom sveta, a emitovana su posredstvom brojnih radio i televizijskih programa u Francuskoj, Nemačkoj, Belgiji, Holandiji, Švajcarskoj, Luksemburgu, Španiji, Jugoslaviji, Rumuniji, Rusiji i SAD. Njegova dela objavljuju izdavačke kuće Universal Music Publishing Classical i IBOX. iTunes, Amazon, Rhapsody i Napster distribuiraju njegovu muziku.

Faces (Face 14, Face 15, Face 16) za gudački kvartet je jedna od kompozicija mog muzičkog opusa pod naslovom musique relative. Pod ovim konceptom podrazumevam da melodija i harmonija, deformisane glisandima ili četvrttonskim tonovima, ne mogu drugačije da se tumače nego kao „relativna melodija i harmonija”. Glisanda su glavna odlika ovog dela, te su melodija i harmonija permanentno deformisane glisandima, od samog početka pa sve do kraja kompozicije.