Nikola Strafelini (1965, Italija) studirao je klavir kod Temenuške Veselinove i kompoziciju kod Armanda Frančeskinija. Diplomu specijalističkih studija iz kompozicije stekao je 1993. godine na Nacionalnoj akademiji Sv. Ćećilija u Rimu. Njegovi profesori bili su Franko Donatoni, na Akademiji Kiđana u Sijeni, i Šandor Vereš. Osvojio je priznanje na Međunarodnom festivalu klavirske muzike 1985. godine u Rimu i prvu nagradu za kompoziciju u okviru internacionalnog festivala Musica Riva, 1986. godine. Bio je finalista na As referendum takmičenju Udruženja za savremenu muziku Kvebeka (SMCQ) u Montrealu, aprila 1996. godine sa kompozicijom Nessi. Dobitnik je nagrade „Valentino Bucchi” u Rimu, za kompoziciju Ilinx. Njegova muzika je izvedena u nekoliko italijanskih i inostranih gradova, te emitovana putem radija i televizije. Na kompakt disk izdanjima objavljena su dela kvintet Un canto perduto, trio Arabesco i kantata Dies natalis. Njegova opera La leggenda dei rododendri izvedena je 2004. godine. Sarađivao je sa italijanskim piscima, kao što su Edoardo Sangvineti (Vociferazioni, Alfabeto apocalittico), Eri de Luka (Febbri di febbraio), Vu Ming (La ballata del Corazza) i Mikele Mari (Bruttagosto and Ballata triste di una tromba). Trenutno radi kao profesor kompozicije na Konzervatorijumu Kastelfranko Veneto.

Desert Games, mala opera u jednoj sceni (2010), prema libretu Karla Čeninija (preveo na engleski Guartijero Bertoldi)
U ovoj maloj operi klasičan ljubavni duet predstavljen je u paradoksalnoj situaciji. Na početku, Vendi i Marfi šetaju pustinjom, pod razjarenim suncem, igrajući detinjastu igru. Dugi krešendo vodi ka klimaksu, u momentu kada ona nije u pravu, zbog čega protago nisti počinju da se prepiru. Dijalog se nastavlja, sve žustrije, do trenutka kada pokušavaju da se sete šta se desilo na početku. Tada usledi i iznenađenje. Posle pomirenja kompozicija se završava nastavkom igre, sa materijalom sličnim početnom.