Ivan Božičević (1961, Srbija/Hrvatska) je kompozitor, orguljaš, aranžer i džez muzičar. Magistrirao je kompoziciju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi Aleksandra Obradovića, a usavršavao se pohađajući Internacionalne letnje kurseve za novu muziku u Darmštatu. Diplomirao je orgulje na Visokoj školi za muziku u Frankfurtu (kod Edgara Krapa), dok se iz oblasti rane muzike usavršavao u Salamanci (kod Gija Bovea i Monserat Toren). Do 2001. godine radi na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu i Akademiji umetnosti u Novom Sadu kao profesor kontrapunkta, muzičke analize i harmonije. Od 2002. godine živi i radi u Splitu kao slobodni umetnik i vođa džez benda SplitMinders. Božičevićev opus obuhvata simfonijska, orkestarska, kamerna, horska i solistička dela, kao i brojne elektronske kompozicije. Interesuju ga različiti žanrovi (rana i barokna muzika, elektronska, džez muzika, world music), a naročito mogućnosti „unakrsne oplodnje” između žanrova sa ciljem stilske amalgamacije na dubljem nivou. Njegova dela objavljena su na petnaest kompakt diskova i izvođena su širom Evrope i SAD. Božičević je dobitnik nagrada za kompoziciju u Srbiji, Hrvatskoj, Velikoj Britaniji, Češkoj Republici i SAD (ArtsLink Fellowship Award, Nagrada „Gart Njuel”, „Anton Štadler” nagrada, „Aliénor” nagrada, priznanje Ansambla trećeg milenijuma, nagrada Hora praške filharmonije, priznanje izdavačke kuće AGO/ESO i Manhattanbeachmusic). Jedan je od osnivača ansambla za novu muziku Splithesis. Kao orguljaš Božičević je nastupao u Nemačkoj, Španiji, Srbiji, Hrvatskoj i SAD. Aktivan je kao džez muzičar i nastupa sa bendovima SplitMinders, Partet i Waveform.

Spring Passes (Proleće minu) (2010/13) za dva klavira/transkripcija za analogne sintisajzere i elektronski bubanj

Kompozicija jeinspirisana haikuom velikog japanskog majstora Bašoa (1644–1694):

yuku haru ya / Proljeće minu –
tori naki uo no / u oku ribe suza
me wa namida / i ptice plaču.
Bashô / (preveo V. Devide)

Kompozicija ima dva stava. U prvom, Adagio dolente, tražim od izvođača „zenitistički“ pristup, u kojem treba ostvariti vrlo slobodnu i izražajnu interpretaciju, bez ostavljanja utiska želje za slobodom i izražajnošću. Tempo mora biti tečan, ali muzika treba da zvuči kao da je zaustavljena u vremenu. Drugi stav, Con moto, gradi se na velikoj preciznosti, snažnom ritmičkom impulsu i pažljivoj akcentuaciji međusobno povezanih linija. Krajnji efekat bi opet trebalo da bude suspenzija vremena – ali sada ostvarena hipnotičkim minimalističkim postupkom. Kompozicija je prvobitno napisana za gudački kvintet i klavir četvororučno, a prema propozicijama međunarodnog konkursa Invitation to composers na kojem je delo odabrano. Premijerno je predstavljena juna 2011. u Londonu, u interpretaciji ansambla London Schubert Players. Kompozicija je potom objavljena na njihovom kompakt disku pod nazivom „Enesco’s Farewell”. Na molbu LP dua sa velikim zadovoljstvom sam napravio preradu za dva klavira koju je ovaj duo snimio i objavio na audio izdanju Belgrade New Classics. Nakon toga, Sonja i Andrija su napravili aranžman kompozicije za analogne sintisajzere i elektronski bubanj.