Kornelijus Kardju (1936–1981, Velika Britanija) je stekao muzičko obrazovanje na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu (1953–7), gde je učio kod Hauarda Fergusona (kompozicija) i Persija Volera (klavir). Potom je otišao u Keln, 1957. godine, da bi se usavršavao kod Štokhauzena, čiji je bio i asistent, posebno tokom rada na kompoziciji Carré (1958–60). Vratio se u London 1961. gde je pohađao kurs grafičkog dizajna, čime se  povremeno bavio u ovoj oblasti do kraja života. Godine 1964. dobio je stipendiju italijanske vlade, kako bi se usavršavao u Rimu kod Gofreda Petrasija. Radio je kao saradnik (1966), a onda i profesor kompozicije (1967) na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu. Boraveći u Kelnu pohađao je koncerte Kejdža i Tjudora, a avangardna američka muzika ostavila je na njega snažan uticaj, delujući kao katalizator za seriju indeterminističkih kompozicija nastalih ranih 60-ih (Jesen 60-te, Oktet za Džaspera Džonsa, Solo sa pratnjom, Sećanje na tebe). Tokom ovog perioda bio je aktivan i kao izvođač savremene muzike (na klaviru, gitari), naročito dela američkih autora (Kejdža, Feldmana, Brauna, Volfa) i sopstvenih ostvarenja. U periodu od 1963. do 1968. uočavaju se dve dominantne aktivnosti: rad na grafičkoj partituri Treatise u kojoj je napuštena tradicionalna notacija; i angažman u grupi AMM koja se bavila slobodnom improvizacijom. Drugu polovinu 60-ih i rane 70-te takođe odlikuju dve paralelne aktivnosti: stvaranje monumentalnog ciklusa Veliko učenje (1968–70) i formiranje ansambla Scratch Orchestra (1969–72), posvećenog izvođenju, komponovanju, razumevanju i širenju eksperimentalne muzike. Kardju je ovaj ansambl osnovao zajedno sa Majklom Parsonsom i Hauardom Skemptonom. U poslednjoj deceniji svog života komponovao je mnoštvo instrumentalnih dela, uglavnom za solo klavir, a naročito je pisao politički angažovane pesme za posebne prilike, kao politički aktivista.

Paragraf 6 je deo sedmostavačnog ciklusa Veliko učenje, monumentalnog orkestarskog dela (trajanja oko sedam sati), zasnovanog na jednom od Konfučijevih spisa. Ciklus je zasnovan na upotrebi tradicionalne i grafičke notacije, konvencionalnih instrumenata i nađenih objekata (found objects), a u njegovom izvođenju mogu učestvovati obrazovani i amaterski muzičari koji pevaju, govore, sviraju bubanj, udaraju o kamen ili zvižde, izvode akcije i gestove, izmišljaju igre i improvizuju. Ovo delo čini važnu fazu kompozitorovog razvoja obeleženu njegovim udaljavanjem od estetičkih načela avangarde, te okretanjem u pravcu prihvatanja društvenih i političkih korena muzike.