Hil Mejering (1954, Holandija) je komponovao veliki broj dela (preko osam stotina), uglavnom za male ansamble. Veoma upečatljiva karakteristika njegovog opusa je izrazita stilska raznovrsnost. Bez poteškoća Mejering se kreće između različitih muzičkih svetova i žanrova i tako stvara različit sklop za svako delo. Neka od njegovih ostvarenja podsećaju na pop, džez ili world music, druga su komponovana u klasičnom maniru ili ispoljavaju avangardne elemente. Mejering se rukovodi spontanošću. Sve vrste emocija i sva iskustva koja mu se javljaju tokom dana, mogu se naći u kompoziciji na kojoj u tom trenutku radi. On ponekad koristi čak i slučaj kao metod, bacajući kockice kako bi formirao klastere. Njegova dela imaju uvek programske naslove, poneka zabavne ili provokativne (npr, Ja mrzim Mocarta ili Nikada nisam video ispravljenu bananu). Sada kada je u pedesetim godinama života, njegovi naslovi – kao i muzika – okreću se više ka romantičnoj i poetskoj strani, o čemu svedoče dela Plač noćne zveri (za klavir-igračku) ili Kuća sa papirnim zidovima (za violu i harfu). Mejering ima brojnu publiku ne samo u Holandiji, već i na internacionalnim scenama. Njegova muzika pokazuje visoko umetničko umeće, ali uvek ostaje privlačna i dostupna širokoj publici. Čak se i Kraljica Beatriks od Holandije sama izjasnila kao veliki ljubitelj Mejeringove muzike, kada je naručila jednu od Mejeringovih kompozicija za svečani koncert povodom njenog šezdesetog rođendana. Bez sumnje, Mejering se može opisati kao jedan od najpopularnijih i najpoznatijih kompozitora savremene holandske muzike.

Rondo

Forma ronda je jedna od mojih omiljenih formi. Ova forma podrazumeva ponavljanje teme sa epizodama, od kojih svaka ima novu temu, umetnutu između ponavljanja: ABACADA… Ponekad se deo A može neznatno promeniti, posebno pri poslednjem izlaganju. Epizode (B, C, D) su obično u drugom tonalitetu u odnosu na osnovni.