Miloš Zatkalik (1959, Srbija) je kompozitor i teoretičar. Studirao kompoziciju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, kod Vasilija Mokranjca i Rajka Maksimovića. Usavršavao se u SAD i Engleskoj. Radi kao redovni profesor na Katedri za muzičku teoriju Fakulteta muzičke umetnosti. Predaje takođe na Akademiji umetnosti u Banjaluci, a držao je predavanja po pozivu u Kanadi, Norveškoj, SAD, Sloveniji i Nemačkoj. Među njegova važnija dela ubrajaju se: simfonijska – Minas Tirit; What’s He to Hecuba; O Saralindi, Xinguu i vojvodi koga je progutao Golem – bajka za veliki orkestar; kamerna – Pesma ludaka iz Čua, Izgubljeni fragmenti II, I kao da ničeg nije bilo, Naizgled bezazlena igra; kamerni orkestar – Izgubljeni fragmenti, Dum incerta petimus; solistička (za flautu, violu, violončelo, klavir); solo pesme. Njegova dela su izvođena u zemlji i inostranstvu (Nemačka, Španija, Rusija, Kanada, SAD). Radove je objavljivao u zemlji i inostranstvu, a među posebne oblasti njegovog interesovanja spadaju: veza između muzike i književnosti/lingvistike; analiza muzike XX veka; psihoanalitičke osnove muzičke analize. Autor je i prvog domaćeg udžbenika muzičke analize u elektronskoj formi. Član je Predsedništva Udruženja kompozitora Srbije i žirija nagrade „Mokranjac”. Diplomirao takođe engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Bavio se stručnim prevođenjem.

Četiri komada koja nisu mogla drukčije izgledati

Ovi komadi nisu mogli drukčije izgledati. Nisu mogli drukčije izgledati zato što su dobrim delom zasnovani na ’zadatim’ lestvičnim obrascima koji ograničavaju izbor tonskih visina. Nisu mogli drukčije izgledati zato što su ponegde korišćeni određeni algoritmi koji generišu upravo takav ritam kakav je napisan. Nisu mogli drukčije izgledati zato što su pisani u vrlo kratkom roku, pa nije bilo vremena za premišljanje oko krajnjeg rezultata. A nisu mogli drukčije izgledati ni zato što je autor hteo da oni upravo ovako izgledaju.