Vinko Globokar (1934, Slovenija/Francuska), kompozitor, trombonista i dirigent, školovan u Parizu (R. Lajbovic) i Berlinu (L. Berio). Do 1955. svirao je džez-trombon. Sarađivao je sa Štokhauzenom na nekim kompozicijama iz ciklusa Svetlost i bio jedan od osnivača improvizacione grupe New Phonic Art. Komponovao je u oblasti muzičke scene, kao i brojna dela u različitim žanrovima orkestarske, kamerne i solističke muzike. Predavao je trombon na konzervatorijumu u Kelnu i bio rukovodilac kurseva za novu muziku na ovoj visokoj školi. Bio je direktor IRCAM-a (1974–1980). Razvija bogatu karijeru tromboniste i dirigenta izvodeći kompozicije savremenih autora, između ostalih i svoje.

U kompoziciji Dialog über die Luft (Dijalog o vazduhu) za harmoniku Vinko Globokar preciznom muzičkom dramaturgijom virtuozno deformiše prepoznatljive arhetipove pre svega balkanskog kulturnog prostora. Obešenjačkim humorom i ironijom „uspostavlja” dijalog s vazduhom. Sugestivno, muzičko-teatralno majstorstvo izvođaču nudi mogućnost katarzičnog samoispunjenja, zbog čega delo spada među unikate van svih kategorija.  Devedesetih godina prošlog veka nastali su dijalozi o četiri elementa – Dijalog o zemlji (udaraljke), Dijalog o vazduhu (akordeon), Dijalog o vodi (akustična i električna gitara) i Dijalog o vatri (kontrabas). Godine 1995. autor ih je povezao, u ulozi individua, u opsežnu kompoziciju Masse, Macht und Individuum za dva orkestra in četvoro solista.

Nekoliko eminentnih akordeonista se već uhvatilo u koštac sa Globokarevim Dijalogom. Međutim, po autorovim rečima, nijedan delu nije tako dorastao kao Luka Juhart.

(komentar Uroš Rojko)