Aleksandar Vujić (1945, Srbija), kompozitor, dirigent i pijanista. Diplomirao je kompoziciju (klase Stanojla Rajičića, Petra Ozgijana i Vasilja Mokranjca), dirigovanje (klase Dušana Skovrana i Živojina Zdravkovića, magistrirao klavir (klasa Olge Mihailović) na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Tokom studija četiri puta je dobijao nagradu kao student sa najboljom prosečnom ocenom. Dobitnik je nagrada Zoltan Kodalji (1983), nagrada vlade SAD (USIS), državnog ordena Izraela (1988), prva i treća nagrada na Međunarodnom takmičenju za horsku kompoziciju Robert Šuman u Cvikau, Nemačka (1995), Zlatna medalja za horsku kompoziciju u Busanu, Južna Koreja (2002), Zlatna medalja na Međunarodnom takmičenju horova u Budimpešti, Mađarska (2009).

Osnivač je, rukovodilac i dirigent kamernog orkestra Sinfonietta i Madrigalskog hora FMU i dirigent brojnih ansambala Djakon Avakum kamerni hor, Hor Braća Baruh, hor Iuventus cantat i dr. Redovni je profesor FMU u Beogradu, predsednik Saveza srpskih horova otadžbine i dijaspore. Njegov kompozitorski opus čine dela horske i kamerne muzike (za solo klavir, solo violinu, solo violončelo, za violinu i klavir, violončelo i klavir, gudački duo, gudački trio, gudački kvartet), kao i kompozicija za kamerni i simfonijski orkestar. Njegova dela su objavili izdavači iz SAD, Nemačke, Italije, Mađarske i Srbije. Ekskluzivni izdavač Vujićevih horskih kompozicija je Synkope-Verlag iz Nemačke.

Srpsko kolo za gudački orkestar je kompozicija koja postoji u različitim verzijama za različite izvođačke sastave: za klavir solo, dva klavira, klavir četvororučno, violinu i klavir, klavirski trio, gudački kvartet i simfonijski orkestar. Verzija za violinu i orkestar napisana je 2008. godine i izvođena na Međunarodnoj tribini kompozitora 2009. U program ove Tribine uvrštena izborom kineskog ansambla.

Kada se na svadbi svatovi uhvate u kolo i njihovo srce zaigra od uživanja u ritmu i pulsu, prepuštaju se zahuktalom tempu, koji ih na talasima zvuka nosi u jedan beskrajni vrtlog fizičkog uživanja u cupkanju. U Kolu je veoma važan puls koji treba da dovede gotovo do transa, a uz pomoć velike virtuoznosti violinske deonice. Delo nije komponovano na neki postojeći motiv ili melodiju, već je pisano u duhu srpske narodne muzike, ali sa modernim pristupom. Zamišljeno je kao ostvarenje koje može reprezentativno da predstavlja Srbiju.