Ivan Brkljačić (1977, Srbija) je diplomirao kompoziciju 2001. u klasi Srđana Hofmana, a magistarske studije kompozicije završio je 2005. u klasi Zorana Erića.

Brkljačićeve kompozicije izvođene su u Srbiji, Rumuniji, Mađarskoj, Francuskoj, Makedoniji, Nemačkoj, Poljskoj, Sloveniji, Austriji, Italiji, Češkoj Republici, Brazilu, Švedskoj i Australiji.

Ivan Brkljačić se bavi i komponovanjem muzike za pozorišne predstave. Između ostalog uradio je muziku za predstave na sceni Raša Plaović, Atelje 212, Duško Radović, Zvezdara teatar, Beogradsko dramsko pozorište, Toša Jovanović u Zrenjaninu, Sterija u Vršcu, Narodno pozorište i Dečje pozorište u Subotici, Narodno pozorište u Banja Luci, Gradsko pozorište u Podgorici, Holdvilag u Budimpešti, Arena u Erlangenu…

Od 1999. godine bio radio je kao profesor muzičkih oblika u Muzičkoj školi Mokranjac, a od 2005. radi kao asistent na FMU, na Katedri za muzičku teoriju.

Deluje kao selektor programa Međunarodne tribine kompozitora (16, 17, 18. i 19).

Dobitnik je Mokranjčeve nagrade (2005), za kompoziciju Kada se SEDAM puta digne zavesa za simfonijski orkestar.

Veeelika Jelenče za marimbu predstavlja jedan mali deo umetničkog projekta na kojem Brkljačić radi u okviru doktorskih studija kompozicije, a u vezi sa instrumentalnim teatrom. Marimba (zvana Jelenče) je jedan od likova iz Brkljačićeve teatarske priče. Muzičkim sadržajem se Jelenče predstavlja kao vedar i grohotom nasmejan lik, pun optimizma i radosti življenja, smeha i igre; lik koji je sposoban da bez ikakvih problema izmami dečji osmeh. Po svom karakteru Jelenče se može povezati sa formom crtanog filma.

Tri mala apsurda su pisana po porudžbini beogradskog trija Timbre u leto 2007. godine.  Različite apsurdne situacije iz svakodnevnog života sam nastojao da prebacim u apsurdni tretman instrumenata ovog trija. Tako je, između ostalog, flauta dobila ulogu basovskog, viola harmonskog, a harfa melodijskog instrumenta. Pored toga apsurdnost je uticala i na oblik, artikulaciju, dinamičke odnose… Pišući ovu kompoziciju imao sam na umu najkraću dramu apsurda Ežena Joneska (Eugène Ionesco) – „Pozdravi“, napisanu na svega dve strane.