Silvio Foretić (1940, Hrvatska) je detinjstvo i mladost proveo u Sarajevu i Osijeku. Posle prvih kompozicionih pokušaja, upisao je studije kompozicije kod Milka Kelemena na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, 1956. godine. Za vreme studija radio je kao novinar, orkestarski izvođač, baletski i operski korepetitor, operski dirigent, te kao pijanista i stalno angažovani kompozitor u satiričkom pozorištu Jazavac (danas Kerempuh). Godine 1963. osnovao je Ansambl za savremenu muziku, a tri godine kasnije preselio se u Keln, gde je na tamošnjoj Visokoj školi za muziku nastavio studije kompozicije kod Alojza Cimermana (Alois Zimmermann) i elektronske muzike kod Herberta Ajmerta (Herbert Eimert). Usavršavao se kod Karlhajnca Štokhauzena (Karlheinz Stockhausen), a bio je i saradnik i asistent Mauricija Kagela (Mauricio Kagel). Od 1974. do 2006. predavao je na Folkwang-Hochschule u Esenu i Duizburgu. Tamo je, 1982. godine, osnovao ansambl Fin de siècle – fin de millénaire s kojim je tokom dvanaest godina delovanja održao pedesetak koncerata savremene muzike. Jedan je od osnivača i dugogodišnji predsednik Hrvatske kulturne zajednice Colonia croatica u Kelnu. Nekoliko godina bio je član predsedništva Kelnskog društva za Novu muziku. Deluje kao kompozitor, tekstopisac i izvođač (dirigent, pijanista, pevač), pretežno sopstvenih dela.

Delo Valse macabre, za glas i salonski orkestar, nastalo je po porudžbini Zapdanonemačkog radija (Westdeutscher Rundfunk, WDR) iz Kelna, a povodom tematskog programa pod naslovom Plesovi (Tänze). Zanimljivo je pomenuti da su istim povodom, između ostalog, tada premijerno izvedena dela Lučana Berija Pas de quoi i Mauricija Kagela Tango alemán.

Tekst kompozicije vezan je za autorov ciklus La merde de siècle, a bavi se problemom zagađenosti životne sredine. Iako je pisano pre trideset dve godine, ovo delo je još uvek aktuelno (autor dodaje „na žalost!“) i čini se da će tako biti još dugo vremena. U svim dosadašnjim izvođenjima dela vokalnu deonicu interpretirao je sam autor, koji je u većini slučajeva ujedno i bio u ulozi dirigenta. Međutim, pošto je „cant-autore“ izgubio glas, kompozicija nije izvođena gotovo petnaestak godina (mada je objavljen kompakt disk). Stoga, večerašnje izvođenje za autora (koji večeras pasivno sedi među publikom) ima, kako je sam naveo, značaj i draž premijere.