Milan Mihajlović (1945, Srbija) je diplomirao kompoziciju i dirigovanje u Beogradu (1970), gde je i magistrirao, a usavršavao se na kursevima u Kelnu i Salcburgu. Radio je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu i na Akademiji umetnosti u Novom Sadu kao redovni profesor kompozicije. Jedan je od osnivača Ansambla za savremenu muziku i Međunarodne tribine kompozitora, čiji je direktor bio do 2002. godine. Bio je predsednik Udruženja kompozitora Srbije (1987–2002), šef Katedre za teoriju muzike na beogradskom Fakultetu muzičke umetnosti i, od 2002. do 2009. godine, dekan istog fakulteta. Nosilac je velikog broja priznanja za stvaralaštvo – nagrade „Stevan Hristić“ (1970), nagrade Beogradskih muzičkih svečanosti (1972), Oktobarske nagrade grada Beograda (1984), prvih nagrada na Međunarodnoj tribini kompozitora (1992. i 1996. godine), nagrade „Stevan Mokranjac“ (1994) i Nagrade grada Beograda (2003). Mihajlovićeva dela često su izvođena u zemlji i inostranstvu i to u salama kao što su: Tonhale u Cirihu, Karnegi Hol u Njujorku, sala Berlinske filharmonije, Stenvej Hol u Londonu, sala Konzervatorijuma u Sidneju.

Zeleni talasi (2009)
Kompozicija Zeleni talasi za četiri harfe nastala je 2009. godine po porudžbini Jugokoncerta i posvećena je Beogradskom kvartetu harfi. Moto dela je:  „Sva teorija… siva je, a zlatno drvo života je zeleno” (Gete – Faust). Suprotno mišljenju teoretičara da u savremenoj muzici glisanda na harfi treba izbegavati (jer su previše korišćena), autor je skoro celo delo zasnovao na mnogostrukim glisandima, koji, po mišljenju izvođača, podsećaju na talase.