Ljubomir Nikolić (1976, Srbija) završio je osnovno muzičko obrazovanje u Tuzli, smer harmonika, a potom je nastavio školovanje u Muzičkoj školi „Isidor Bajić” u Novom Sadu, takođe na instrumentalnom odseku.

U toku školovanja pridružuje se sastavu za izvođenje savremene muzike NEW ART FORUM, pod vođstvom kompozitorke Ninete Avramović, koji je izveo njegove kompozicije Mala priča za flautu i klavir i Svita br. 1 za klavir.

Studije kompozicije pohađa pri Akademiji umetnosti u Novom Sadu, u klasi Miroslava Štatkića. Diplomirao je 2002. godine, u klasi Rajka Maksimovića, kompozicijom Ratnik za simfonijski orkestar.

U prvoj godini školovanja dobija diplomu studenta generacije za postignut uspeh, a 1997. godine dobitnik je prve nagrade na prvom takmičenju pozivnog konkursa za kompozitore Dani Josifa Marinkovića, u Bečeju, za solo pesmu Trijumf Venere. Takođe, 2009. godine osvaja dve nagrade na Srpskom nacionalnom konkursu za udaračke instrumente – Treću nagradu za kompoziciju Marimbophonia i Petu nagradu za delo Kapi.

Dve godine je vršio funkciju predsednika Saveza studenata Akademije umetnosti, pod čijim okriljem organizuje i mnoge koncerte savremene muzike. Član je udruženja Saveza kompozitora Vojvodine.

Većina njegovih kompozicija je na repertoaru novosadskih instrumentalista, a njegova dela snimana su za potrebe Radio Televizije Novi Sad. U izdanju Matice Srpske i Udruženja kompozitora Vojvodine objavljeno je retrospektivno kompakt disk izdanje njegovih ostvarenja, pod nazivom Foreign body.

Kapi za udaraljke (2008)
Kompozicija je nastala povodom takmičenja Srpski nacionalni konkurs za udaračke instrumente. Objašnjavajući naslov dela autor ističe da nije reč samo o oponašanju i podražavanju kapljica vode, već i o evociranju dubljeg, metaforičkog smisla „kapi“. One, naime, ukazuju na značaj vode u eko sistemu kao jednog od najvažnijih prirodnih resursa i upozoravaju na moguću „vodenu krizu“ koja preti čitavom čovečanstvu (motiv velikog bubnja).

Ključni tematski materijali (prvi u templblokovima, a drugi u tom-tomovima) korespondiraju jedan drugom i na neki način se uodnošavaju – prvo se izlaže tematski materijal br. 1, a zatim se pojavljuje tematski materijal br. 2, na fonu početnog tematskog materijala. Tako nastaje jedna celina, još praćena punktualističkim tonovima velikog bubnja i tam tama. Oblik se zaokružuje retrogradnim delom „a”.