Ivana Stefanović (1948, Srbija) studirala je violinu i kompoziciju na FMU u Beogradu. Specijalizirala na IRCAM-u (Pariz) 1979–1981.

Od 1985. urednik je Radionice zvuka Dramskog programa, od 1989. do 1991. muzički urednik Radio Beograda 1. Godine 2001. postaje direktor programa za kulturu u Fondu centra za demokratiju i umetnički direktor muzičkog festivala Bemus (do 2006). U periodu od 2007. do 2008. bila je državna sekretarka Ministarstva kulture Republike Srbije.

Kompozicije Ivane Stefanović izvođene su u inostranstvu kao i na festivalima: Gaudeamus, Bemus, Zagrebački Bienalle, Helsinski binennale, Tribina kompozitora, Tribina skladatelja Pula, Bitef, Wings of sound (Finska), Music Harvest (Danska), Prix Italia…

Bavi se graničnim muzičkim oblastima i scenskom muzikom.

Za svoj umetnički rad više puta je nagrađivana u zemlji i inostranstvu za kompozicije, radiofonska dela, muziku sa pozorište i radio programe kao i za knjigu proze.

Ivana Stefanović piše o muzici i kulturi.

Knjige:  Put za Damask (2002) i Muzika od ma čega (2010).

Kompozicija Pesnik u staklenoj kutiji – bajka nastala je  na podsticaj Cantusa, kome je i posvećena.

U njoj se ne govori ni o čemu značajnom. Reč je o maloj temi, jer trenutno za mene nema  „velikih“, i zato je ovaj komad zamišljen kao bajka, zvučna iluzija koju čine uspomene, signali, simboli, detinjstvo, nevinost i banalnost. „Pesnik“ se bavi sve samim „starudijama“.

Rečenica  „My life is lovely story…” uzeta je od velikog maga detinjstva, Hansa Kristijana Andersena i njom počinje njegova autobiografija „The True Story of my Life“. Ali tu rečenicu je mogao napisati svako, ona ni po čemu nije unikatna.

I centralni motivski element kompozicije je iz „staretinarnice“. On potiče iz neke literature za decu – nema značaja ni koje, ni kakve – a s njim se ne postupa nego se on samo razlaže i hipertrofira u vremenu. Kompoziciju treba shvatiti kao zaustavljeni trenutak, parče nečega („My life…“ ?) koje se stalno iznova obnavlja. Ovde se ne izbegava „déjà vu“, naprotiv, traži se, ide mu se u susret, sve do autoironije i persiflaže.