Aleksandar S. Vujić (1945, Srbija) – kompozitor, pijanista, dirigent. Diplomirao na Muzičkoj akademiji u Beogradu na odseku za klavir (1968), odseku za dirigovanje i odseku za kompoziciju (1983). Tokom studija četiri puta je dobio nagradu kao student sa najboljom prosečnom ocenom. Njegove kompozicije su štampane kod izdavača u SAD, Nemačkoj, Italiji, Mađarskoj i Srbiji. Eksluzivni izdavač horskih dela A. S. Vujića je Synkope Verlag iz Nemačke. U SAD njegove horske kompozicije peva preko dve stotine horova (prema izveštaju o prodatim primercima izdavača Mark Foster Music Edition i Santa Barbara Music Publisher). Dobitnik je odlikovanja Zoltan Kodaj mađarske Vlade (1983), državne medalje Izraela (1988), a gostovao je u SAD (JUSIS, 1987). Godine 1999. prof. Maks Fraj (Max Frei) održao je u Roterdamu u okviru Petog svetskog simpozijuma za horsku muziku predavanje „Portret kompozitora Aleksandra S. Vujića“.

Opus Aleksandra S. Vujića obuhvata: dela za solo klavir, solo violinu, solo violončelo, za klavir i violinu, violončelo i klavir, gudačka dua/trija, klavirska trija, gudačke kvartete, dela za kamerni orkestar, simfonijski orkestar i za solo mecosopran, hor i simfonijski orkestar, kao i dela za hor a kapela.

Delo Niška banja za četiri trombona, napisano je bez velikih ambicija; to je delo koje treba da bude i široj publici slušljivo, da muzičari sami uživaju u izvođenju, bez pretenzija da bude poslednja reč u avangardnoj muzici. Svedoci smo ćorsokaka u koji je došla savremena ozbiljna muzika (ili kako je neki nazivaju „klasična“) gde se koncerti izvode pred praznim salama, gde nekoliko slučajnih slušalaca deluje više kao deo neke ne baš mnogo raširene sekte. Da bismo se vratili sebi i slušaocima, jezik muzike treba da bude pristupačan ne samo malom broju izabranih, koji se vajkaju da su neshvaćeni. Što god je više filozofiranja o savremenoj muzici, utoliko je manje muzike, zato neka samo delo govori o sebi. Glavna muzička tema je narodni napev „Niška banja“, isprepleten sa jednim kolom u taktu 11/8.