Mirjana Živković (Srbija) završila je studije kompozicije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu (u klasi Stanojla Rajičića), 1964. godine. Između 1967 i 1968. godine boravila je u Parizu na postdiplomskom usavršavanju kod Nađe Bulanže (Nadia Boulanger) (kompozicija, harmonija, analize) i Olivjea Mesijana (Olivier Messiaen) (kompozicija). Završila je magistarske studije kompozicije na Fakultetu muzičke umetnosti, 1974. godine. Radila je kao profesor u muzičkoj školi „Josip Slavenski“u Beogradu (1964–1976), gde je predavala harmoniju, kontrapunkt, muzičke oblike, vežbe u komponovanju. Godine 1976. postaje docent na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, potom vanredni i redovni profesor (harmonija sa harmonskom analizom, metodika teorijske nastave). Bila je šef Katedre za teorijske predmete, na istoj instituciji, od 1998. do 2001. godine.

Dobitnica je značajnih priznanja: nagrade Radio-televizije Beograd i nagrade Stevan Hristić, 1964 (Sinfonia polifonica); Prve nagrade Konzervatorijuma u Fontenblou, Francuska, 1968 (Incantation/Basma); nagrade SOKOJ-a,1982 (Malo šaljive varijacije), Prve nagrade Udruženja kompozitora Srbije (Domaće životinje), 1982; Zlatne plakete Univerziteta umetnosti u Beogradu za pedagoški rad, 1997.

Njen opus obuhvata dela simfonijske i koncertantne muzike, kamerne i solističke kompozicije, vokalna i vokalno-instrumentalna dela, itd. Autor je većeg broja udžbenika i stručnih napisa, koji su objavljeni u časopisima i zbornicima.

Kružna melodija za obou sa pantomimom

Zašto baš oboa s pantomimom? Čini se da pev oboe najvernije odslikava težnju ljudske jedinke za punim iskazivanjem života, čežnju za lepotom koju pruža neponovljiva životna šansa, drastično ugrožena u ovom haotičnom vremenu poremećenih vrednosti. Plemeniti ton oboe Borislava Čičovačkog posebno inspiriše na takva razmišljanja.

Udruživanje tona i pokreta od davnina postoji u kulturi čovečanstva. U Kružnoj melodiji može da učini jasnijom pokretačku ideju melodije, a može da izazove i udaljene asocijacije na grčki aulos i antičke ditirambe uz koje se kružilo oko oltara boga Dionisa. Ovo „kruženje“ postoji i u muzičkoj strukturi dela.