Bernhard Gander (1969, Austrija) studirao je klavir i dirigovanje na Konzervatorijumu u Tirolu, Austrija, i kompoziciju kod Beata Firera u Gracu. Usavršavao je komponovanje elektronske muzike u Studiju UPIC u Parizu kod Hulija Estrade i Kertisa Roudsa i u Švajcarskom centru za kompjutersku muziku u Cirihu. Godine Za muzičko stvaralaštvo dobio je 2004. nagradu grada Beča i Erste Bank Composition Prize, a 2005. državnu stipendiju. Njegova dela naručivali su brojni ansambli poput Klangforum Wien, Musikprotokoll, Konzerthaus, Wien Modern, Ensemble Modern i Donaueschingen (2008).

praznik.stanica (fète.gare, 2002)
…fète (praznik) jer je muzika za mene u biti stvar slavlja.
…gare (podzemna stanica) jer sam do 2007. imao predivan pogled sa prozora na Südbahnhof (južnu podzemnu stanicu u Beču).

Tokom godinu dana stalno sam fotografisao isti predeo i potom analizirao fotografije. Svaka od njih bila je drugačija u zavisnosti od godišnjeg doba, vremenskih prilika i doba dana fotografisanja: konture su bile mekše ili oštrije, različiti elementi u centru interesovanja bili su osvetljeni pa su nestajali, ili su se skrivali.

Noge i najlonke (Beine und Strümpfe, 2007)
…zbog toga što se kompozicija ponaša kao noge i najlonke:
I – najlonke se proizvode u fabrici – haotične, upletene obojene niti proizvode se u različitim šarama: sitnom radu, svetle, tamne, finog tkanja, grubog tkanja, elastične, tesne, pripijene uz kožu…
II – najlonke se izlažu javnim pogledima, mameći aplauze i bliceve na crvenom tepihu.
III – a potom sledi žurka u diskoteci; puno nogu (u ljupkim najlonkama) igra – same sa sobom, u parovima, menjaju partnere, odlaze u privatne sobe – monotono udaranje muzike i prigušeno svetlo, najlonke više ne mogu da izdrže, srozaju se; vraćaju se u gužvu i svi – ili skoro svi – igraju u istom ritmu pod velikom rotacionom disko kuglom.

Delo je posvećeno ansamblu Klangforum Wien.