Katarina Miljković je diplomirala i magistrirala na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi Vlastimira Trajkovića. Zatim se preselila u Boston gde je doktorirala na najstarijem i jednom od najuglednijih konzervatorijuma u Americi i svetu, The New England Conservatory of Music, gde sada radi kao profesor. Njen fokus u predavanjima o savremenoj muzici je na interdisciplinarnim vezama između muzike, vizuelne umetnosti, prirode i prirodnih nauka.

Dela kompozitorke Katarine Miljković su poznata jugoslovenskoj publici sa najznačajnijih domaćih muzičkih festivala kao sto su BEMUS, Muzika u Srbiji, Tribina muzičkog stvaralaštva Jugoslavije i Zagrebački bijenale. Njena kompozicija Rondo, Sekvenca za gudački orkestar, izvedena je na koncertima Beogradskog gudačkog orkestra Dušan Skovran, u Kini, Grčkoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Italiji, Rusiji i Velikoj Britaniji. Kompoziciju Čiope izveli su Beogradska filharmonija, Simfonijski orkestar Radio Beograda, Atinski simfonijski orkestar, a emitovana je čirom Evrope. Katarina Miljković je dobitnik nagrada Josip Slavenski, Vasilije Mokranjac Univerziteta u Beogradu kao i Oktobarske nagrade grada Beograda za mlade umetnike.

Kompozicije Katarine Miljković su pisane za raznovrsne ansamble uključujući saksofon kvartet, rock i funk bendove, udaraljke, preparirane klavire i elektroniku. Njeno interesovanje za relacije između prirode, nauke i muzike je odveo ovu autorku do rada francuskog matematičara Benoa Mandelbroa Fraktalna geometrija prirode i kompleksnih struktura zasnovanih na ponavljanju modela iz prirode na različitim nivoima. Ciklus Šuma (Forest) za dva preparirana klavira i udaraljke, baziran na ideji fraktalne geometrije prirode, izdat je za Sachimay Records, izdavačku kuću za novu muziku iz Njujorka.

Trenutno, Katarina Miljković radi na muzičkoj transpoziciji „jednostavnih kompjuterskih programa” izloženih u knjizi engleskog naučnika, Stivena Volframa pod nazivom A New Kind of Science. Svoja istraživanja u ovoj novoj oblasti, Miljkovićeva je predstavila na internacionalnim konferencijama New Kind of Science u Bostonu (2004) i Vašingtonu (2006), Wolfram Technology Conference (2005), Šampejn, Ilinois, muzičkom festivalu soundAxis, Toronto, (2006), internacionalnoj konferenciji na temu Music, Computation, Mathematics, MCM 2007 u Berlinu, CyberArts i Cambridge Science festivalima u Bostonu.

Beli grad za violinu, elektroniku i video (2008)

Delo  je napisano na inicijativu Ane Milosavljević, povodom njenog koncerta u Times Center-u, NYC. Osnova kompozicije je dvanaestominutni dokumentarni snimak Terazija napravljen u leto 2007 od strane kompozitorke. Forma dela prati spontani pokret oka koje posmatra pejzaž, prolaznike, saobraćaj i zgrade bez određenog cilja. Elektronski obrađen dokumentarni zvučni snimak se preobražava prisustvom violinske deonice koja donosi fragmente srpskog duhovnog pevanja i spaja ih sa prirodnim zvukom grada. Video se istovremeno razvija na nekoliko načina koji se od apstraktnih formi polako transformišu u dokumentarni, originalni snimak. Maštovitost i umeće video editora Milana Popovića je znatno doprinelo finalnom rezultatu vizuelnog aspekta ovog dela koje je posvećeno gradu Beogradu.