Isidora Žebeljan (1967, Srbija) studirala je kompoziciju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi Vlastimira Trajkovića. Od 2002.  je profesor kompozicije na istom fakultetu. Za svoj kompozitorski rad osvojila je nekoliko značajnih nagrada u zemlji, uključujući i Mokranjčevu nagradu 2004. Godine 2006. izabrana je za člana Srpske akademije nauka i umetnosti. Dobitnik je stipendije fondacije Civitella Ranieri za 2005. godinu.

Autorka je privukla pažnju internacionalne javnosti svojom operom Zora D. koju je poručila Genesis Foundation iz Londona. Premijerno je izvedena u Amsterdamu 2003, u režiji Dejvida Pauntnija i Nikole Rab. Ista produkcija otvorila je pedesetu sezonu Bečke kamerne opere 2003. godine. Opisujući muziku Isidore Žebeljan, Dejvid Pauntni je napisao: „Dok sam pregledao kompozicije prispele na konkurs Genesis Opera Prizes 1, među velikim brojem neraspoznatljivih predstavnika takozvanog ‘akademskog modernizma’ odmah se izdvojila muzika Isidore Žebeljan kao nešto originalno, sveže, i pre svega emotivno izražajno – retka odlika, ali suštinska za interesantno pozorišno pripovedanje“ (iz programske knjižice otvaranja 50. sezone Bečke kamerne opere).

Nakon uspeha opere Zora D, koja je izvedena 22 puta u pet evropskih zemalja za četiri godine, Isidora Žebeljan je napisala Pesmu putnika u noći, za klarinet i gudački kvartet, kao porudžbinu Genesis Foundation za otvaranje izložbe Bila Viole The Passions u Nacionalnoj galeriji u Londonu 2003, koju su tom prilikom premijerno izveli članovi Academy of Saint Martin in the Fields. Nakon toga usledile su brojne porudžbine: Konji Svetog Marka, iluminacija za orkestar (2004, porudžbina Venecijanskog bijenala), Skomraška igra za kamerni orkestar (porudžbina Genesis Foundation za orkestar Academy of St. Martin in the Fields, premijerno izvođenje 2005. u Vigmor Holu u Londonu pod dirigentskom upravom same kompozitorke), Duh iz tikve (porudžbina ansambla London Brass, premijerno izvođenje u Londonu 2006. godine), opera Maratonci (porudžbina Festivala u Bregencu, premijerno izvođenje na istom festivalu avgusta 2008, a potom u Beču i Beogradu), Igra drvenih štapova za hornu i gudački orkestar (porudžbina Međunarodnog udruženja hornista), Latum lalo za 12 vokalnih solista (2008, porudžbina Holandskog kamernog hora), Polomka kvartet (porudžbina Univerziteta u Kentu, Velika Britanija, za Brodski kvartet, premijerno izvođenje maja 2009. u Kenterberiju), opera Simon izabranik (porudžbina Opere iz Gelzenkirhena, premijerno izvođenje u Esenu juna 2009, uz učešće solista, hora i orkestra Opere iz Gelzenkirhena).

Džon Manger, nekadašnji operativni direktor ansambla Academy of St. Martin in the Fields, rekao je da Isidora Žebeljan poseduje „istinski originalan izraz i impresivan talenat. Muzičari iz orkestra Academy of St. Martin in the Fields koji su sa njom sarađivali govore o njoj u superlativima. Zadivljuju njen profesionalizam i zanatsko umeće, a njen originalni talenat je prvorazredni” (sa sajta www.genesisfoundation.org.uk).

Kompozicije Isidore Žebeljan izvođene su u Velikoj Britaniji, Italiji, Francuskoj, Holandiji, Austriji, Nemačkoj, Švedskoj, Finskoj, Španiji, Irskoj, Češkoj Republici, Estoniji, Hrvatskoj, Srbiji i SAD, kao i na muzičkim festivalima među kojima su Bijenale u Veneciji, Festival u Bregencu, ISCM-festival u Švedskoj, RAI Festival Nuova Musica (Torino), Settembre musica (Milano), Muzički festival Zapadnonemačkog radija (WDR), Galway Arts Festival, Festival Nous Sons (Barselona), Festival L’ Est (Milano), Crossing Border Festival (Netherlands), Muzičko bijenale u Zagrebu i BEMUS. Muziku Isidore Žebeljan izvodili su, između ostalih, Simfonijski orkestar iz Geteborga, Simfonijski orkestar RAI Torino, Academy of St Martin in the Fields, Janačekova filharmonija iz Ostrave, Beogradska filharmonija, Nova filharmonija Vestfalije, Brodski kvartet, London Brass, Nieuw Ensemble, Zagros Ensemble, ansambl Sentieri selvaggi, dirigenti Kristof Popen, Pjer-Andre Valad, Loren Vajankur, David Porselajn, pijanisti Kjoko Hašimoto i Aleksandar Madžar, klarinetista Hoan Enrik Ljuna i drugi. Ekskluzivni izdavač njene muzike je Ricordi – Universal. Na pijanističkom takmičenju Muzičke omladine, održanom u Beogradu marta 2009. godine, Il Circo Isidore Žebeljan bila je obavezna kompozicija.

Isidora Žebeljan je takođe jedan od najistaknutijih srpskih savremenih kompozitora muzike za pozorište i film. Do sada je komponovala muziku za više od trideset pozorišnih predstava u svim značajnim teatrima u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Za svoj rad na tom polju tri puta joj je dodeljena Sterijina nagrada. Takođe je četiri puta dobila nagradu Yustat Bijenala pozorišnog dizajna za najbolju pozorišnu muziku. Radila je na nekoliko filmskih partitura, uključujući i orkestraciju muzike Gorana Bregovića za filmove Dom za vešanje, Arizona Dream, Podzemlje (u režiji Emira Kusturice), Kraljica Margo (režija P. Šero) i The Serpent’s Kiss (režija P. Ruselo).

Polomka kvartet
Neke od tradicionalnih igara sa Balkana, posebno Vlaha (istočno-balkanskog naroda, rasejanog po raznim zemljama; u Srbiji nastanjenog pretežno na Homolju, Istočna Srbija), odlikuju se specifičnim pokretima: okretima, vrćenjem, udarima nogom, poklekivanjem, padanjem na kolena i dr., što sve čini da se igrači prenose u stanje pravog zanosa. Ovakvo igranje predstavlja spoj mimikrije i ilinksa („podražavanja“ i „zanosa“). To je igranje sitnim koracima, snažnim udarcima nogom o tle na slabim taktovim delovima (što na posmatrača deluje zbunjujuće) igrači su zbijeni, drže se za pojas i igraju dugo, napeto i egzaltirano. Koraci su često jednostavni, ali pokreti tela i nogu izuzetno komplikovani. Neke od igara su složene, jer koraci, tok igre i promene pokreta i tempa, zavise isključivo od kolovođe, dakle predstavljaju improvizaciju i iznenađenje. Za neke vlaške igre je karakteristična smena taktova 2/4 i 3/4. Takt od 3/4 je uvek malo produžen, za mikro-ritmičku jedinicu, a melodijski sistem ovih igara je često netemperovan.

Polomka je jedna od najpopularnijih igara u Istočnoj Srbiji. Imenica polomka je izvedena iz glagola polomiti, te bi ova igra mogla da bude opisana kao ona u kojoj se telo „lomi“ u ritmu veoma brzog tempa i virtuozne svirke, odnosno kao tradicionalni srpski break-dance. I ova, kao i druge tradicionalne igre, sadrži u sebi element paganskog zanosa. Kompozicija Polomka kvartet je inspirisana autorovim vizuelnim utiskom o ovim igrama. Taj utisak je transcendirao u zamisao o muzičkoj igri nekog izmišljenog naroda, nekog nepostojećeg područja. Polomka kvartet je posvećen kvartetu Brodsky.