Zoran  Erić diplomirao  je  i  magistrirao  kompoziciju  na  Muzičkoj  akademiji u Beogradu u klasi Stanojla Rajičića. Usavršavao se kraće vreme na Orfovom institutu u Salcburgu i na majstorskom kursu Vitolda Lutoslavskog u Grožnjanu. Opus Zorana  Erića obuhvata dva baleta, dela za hor, orkestar, solističku i kamernu muziku sa i bez žive elektronike na kom polju je aktivan i kao izvođač. Dela su mu izvodili ugledni domaći i inostrani izvođači u gotovo svim zemljama Evrope, SAD, Kini i Australiji.

Redovni je profesor na Katedri za kompoziciju i orkestraciju Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu, a međunarodne majstorske kurseve držao je po pozivu na uglednim evropskim visokim školama kao što su Gildhol škola za muziku i dramu u Londonu i Iressia u Atini. Od 2000-2004. godine bio je prorektor Univerziteta umetnosti u Beogradu.

Najznačajnija dela: Off za kontrabas i gudače, Cartoon za gudače i čembalo, Talea Konzertstück za violinu i gudače, Velika crvena mrlja na Jupiteru za ozvučeno čembalo, udaraljke i živu elektroniku, Abnormalni udarci Dogona za bas klarinet, klavir, udaraljke, usnu bas-harmoniku i živu elektroniku, Helijum u maloj kutiji za gudače, Nisam govorio za alt saksofon, usnu bas-harmoniku, glumca naratora i mešoviti hor, Oberon za flautu i orkestar, Šest scena – komentara za tri violine i simfonijski orkestar.

Autor je muzike za veliki broj pozorišnih predstava, kao i za filmove Ubistvo s predumišljajem, Stršljen i Senke uspomena.
Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja (dvostruki laureat Mokranjčeve nagrade, Oktobarska nagrada grada Beograda, dvostruki dobitnik Zlatne mimoze za filmsku muziku, YUSTAT Grand Prix za pozorišnu muziku, Sterijina nagrada, Velika zlatna medalja Univerziteta umetnosti u Beogradu, Konjovićeva nagrada).

- Helijum u maloj kutiji (Slike Haosa III, 1991), za gudački orkestar
I Neshvatanje
II otpor
III čuđenje

Muzika jeste tečni helijum. analogija sa Libhaberovim eksperimentom (A. Libchaber, Rayleigh – Benard Experiment: Helium in a small box, Nonlinear phenomena at phase transitions and instabilities, ed. T. Riste, NY, Plenum, 1982, str. 259) je u tome da supstanci niskog viskoziteta odgovara (i) jednostavna forma, jer takve supstance pokazuju svoje dobre osobine (i) u ovakvim uslovima. Ukoliko je ovaj svet ‘niskog viskoziteta’ on će stati u kutiju šibica i tada ćemo ga nositi sa sobom. Pouzdano se zna da je i V. A. Mocart radio sa tečnim helijumom.