Vladan Radovanović je rođen u Beogradu, 5. 9. 1932. Kompoziciju je diplomirao na beogradskoj Muzičkoj akademiji, u klasi Milenka Živkovića. Sa još troje umetnika 1958. osniva Medialu, a 1959. je napušta. Učestvovao je u osnivanju elektronskog studija Radio Beograda, kojim je rukovodio od 1972. do 1999. Godine 1993. predlaže projekat i osniva otvorenu grupu SINTUM.

Stvara na području muzike, slikarstva, književnosti, novih medija i višemedijske sinteze. Nezavisno od avangardnih zbivanja u svetu, istraživao je u sličnim smerovima: vokovizuel i projekti (1954), taktilna umetnost (1956), polimedij i radovi s telom (1957), muzika za traku (1960), elektronska muzika (1966), kompjuterska muzika (1976), kompjuterska grafika (1988). Centralno mesto u njegovoj poetici zauzima SINTEZIJSKA UMETNOST i u okviru nje VOKOVIZUEL. Napisao je preko 200 teorijskih tekstova o muzici i novijim tendencijama u umetnosti.

Radio je u studijima u Varšavi (1966), Parizu (1969), Utrehtu (1976) i Budimpešti (1987). Održao je 23 samostalne izložbe, performansa i koncerata u zemlji i inostranstvu. Kompozicije su mu triput predstavljale Jugoslaviju (1969, 1976, 1988) na festivalima Međunarodnog društva za savremenu muziku (SIMC).

Dobio je 10 domaćih i međunarodnih nagrada za muziku (među njima su 3 prve nagrade na takmičenjima Jugoslovenska muzika na Radiju – 1969, 1972 i 1975, Oktobarska nagrada 1971, II nagrada u Buržu za elektroakustičku muziku 1979, nagrada Gianfranco Zafrani na Prix Italia 1984, I nagrada na Međunarodnoj tribini kompozitora u Beogradu 1998), 3 za literaturu (jedna od njih je Nolitova nagrada 1968) i 4 za vizuelne umetnosti (među njima su I nagrada Ministarstva kulture za najbolju multimedijalnu izložbu 1992, I nagrada za video u Sao Paolu 1997, I nagrada za mikst-medij na 8. međunarodnom bijenalu minijature u G. Milanovcu 2005). Član je Udruženja kompozitora Srbije i Udruženja likovnih umetnika Srbije. Od 2001. je profesor po pozivu na Univerzitetu umetnosti u Beogradu, Grupa za višemedijsku umetnost. Godine 2005. postao je počasni doktor muzike Univerziteta u Kolumbusu, Ohajo. Godine 2006. postao je počasni doktor višemedijske umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. Uvršten je u leksikon Srbi koji su obeležili XX vek – pet stotina ličnosti.

- Sazvežđa, 1997.

(Prva nagrada na Međunarodnoj tribini kompozitora u Beogradu, 1998.)

Ideju za nastanak dela pružio mi je san u kojem sam video i čuo ljudske prilike kako se kreću u tami i pevaju. Noseći zvučno-svetleće kugle, prilike su obrazovale spletove nalik na sazvežđa.

Sazvežđa predstavljaju delo sintezijske umetnosti u kojoj vlada viša determinisanost odnosa između događaja u različitim medijima, ravnopravnost medija, a sve se medijske linije oblikuju iz jednog kreativnog centra. U Sazvežđima se  stapaju  tri  komponente:  zvučna,  vizuelna  i  kinetička.  Zvučnu  sačinjavaju 12 glasova, 12 tonova kugli i elektronski zvukovi. Vizuelna strana obuhvata 12 raznobojnih kugli, slajd projekciju pojedinih sazvežđa i video projekciju partiture. Kinetičko se ispoljava kroz kretanje i mirovanje izvođača. U stanjima mirovanja izvođači svojim rasporedom u prostoru formiraju lik nekog sazvežđa, i tada su njihove pozicije potpuno određene. Kretanje izvođača između nastupa pojedinih sazvežđa nije strogo definisano, nego samo usmereno. Oblik dela je organizovan kao niz međusobno povezanih sekcija: uvod, dolazak, sled 23 sazvežđa, promena između pojedinih grupa sazvežđa, odlazak i epilog. Sazvežđa slede jedna za drugima, grupisana prema prostornoj bliskosti ili mitološkom kontekstu. Mada ovo višemedijsko delo sačinjavaju tri relativno ravnopravne i međusobno zavisne komponente, muzika je komponovana tako da se može i samostalno izvesti. U  samoj  muzici  je  ostvarena  sinteza  elektroakustičkog  i  vokalnog  medija.  S obzirom na moja razlikovanja „plemena“ zvuka, ova muzika pripada kosmičkom. Da se ostvari izvesna, ne lako prepoznativa, veza između vizuelnosti sazvežđa i njihovih zvučanja, sazvežđa su „projektovana“ i na notni sistem.

Televizijska verzija ne predstavlja samo dokumentaristički prikaz  izvođenja ovog dela na sceni, nego i video rad u kojem su primenjeni postupci osobeni za upotrebljeni medij.