Mirjana Živković završila je studije kompozicije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu (u klasi Stanojla Rajičića), 1964. godine. Školske 1967-68. godine boravila je u Parizu na poslediplomskom usavršavanju kod Nađe Bulanže (kompozicija, harmonija, analize) i Olivjea Mesijana (kompozicija). Završila je magistarske studije kompozicije na FMU, 1974. godine. Radila je kao profesor u muzičkoj školi Slavenski u Beogradu (1964-1976), gde je predavala harmoniju, kontrapunkt, muzičke oblike, vežbe u komponovanju. Godine 1976. postaje docent na FMU u Beogradu, potom vanredni i redovni profesor (harmonija sa harmonskom analizom, metodika teorijske nastave). Šef Katedre za teorijske predmete FMU bila je od 1998. do 2001.

Dobitnica je značajnih priznanja: nagrade Radio-televizije Beograd i nagrade Stevan Hristić, 1964, Prve nagrade Konzervatorijuma u Fontenblou, Francuska, 1968, nagrade SOKOJ-a,1982, Prve nagrade UKS-a, 1982, Zlatne plakete Univerziteta umetnosti u Beogradu za pedagoški rad, 1997. Njen opus obuhvata dela simfonijske i koncertantne muzike, kamerne i solističke kompozicije, vokalna i vokalno-instrumentalna dela, itd. Autor je većeg broja udžbenika i stručnih napisa, koji su objavljeni u časopisima i zbornicima.

Rondo sekvenca

Nadam se da će minijatura Rondo sekvenca (čiji sam naslov pozajmila zato što najviše odgovara formi ove kompozicije za kontrabas i klavir) podariti slušaocu bar malo od onog poetskog sadržaja koji me je pokrenuo da je napišem, a koji gubi svaku draž ako se prepriča rečima. Njeni tonovi “idu za konturom misli i reprodukuju, što je mogućno bliže, unutarnji odjek duša…” (misao Herberta Rida, citirana prema eseju Danila Kiša Odbrana poezije).

Basma (Incantation) i Igra (Danse)

Ove dve kompozicije, nastale u velikom vremenskom rasponu, na neki način su povezane.

Basma (Incantation) je nastala davne 1968. godine u Francuskoj, bila je nagrađena prvom nagradom Konzervatorijuma u Fonteneblou i više puta je izvođena u zemlji i inostranstvu. Reč „basma“ označava one nejasne reči koje se u narodu izgovaraju prilikom vračanja, kada neka želja treba da se ostvari. U mojoj kompoziciji nema reči, muzika je svedena na svoje dve suštinske komponente – melodiju i ritam; tonovi timpana, koji prate melodijsku liniju, samo nagoveštavaju moguću latentnu harmoniju.

Kada je, 2006. godine, čula radio-snimak Basme (u izvođenju nezaboravnog mecosoprana Aleksandre Ivanović), holandska pevačica Marhrit van Rajzen (Margriet van Reisen) me je zamolila da napišem još jednu kompoziciju za glas i udaraljke, u koju bi, eventualno, bio uključen i saw (“testera”), meni do tada nepoznat instrument. Tako je 2007. godine nastala Igra (Dance). Margrit van Rajzen i Arnold Marinisen (Arnold Marinissen), perkusionista, a za tu priliku i flautista, prvi put su je izveli u Amsterdamu avgusta 2007. u reduciranoj verziji za dva izvođača, u skladu sa zahtevima tadašnje scenske postavke koncerta. U kompoziciji se mogu prepoznati delovi teksta naših narodnih pesama i melodija jedne srpske obredne igre s pevanjem; melodija doživljava znatne transformacije, što doprinosi promeni poetskog sadržaja prvobitnog uzorka.