Pol Klift je rođen 1978. u Melburnu. Nakon studija kompozicije u Melburnu kod Tomasa Rajnera, nastavio je studije u Evropi: u Parizu kod Žan-Lika Ervea i Filipa Lerua a u Londonu, gde je i magistrirao, na King’s College kod Roberta Kilija i Džordža Bendžamina. Trenutno je na drugoj godini Kursa za nove muzičke tehnologije i kompoziciju na IRCAM u Parizu kod Jana Maresa. Učestvovao je i u programima Royaumont Voix Nouvelles, Centre Acanthes i Domaine Forget, što mu je omogućilo saradnju i usavršavanje kod kompozitora kao što su Džordž Apergis, Brajan Fernihou, Mišel Levinas, Olga Nojvirt, i Žerar Peson.

Pol trenutno sarađuje sa francuskim koreografom Albanom Rišarom na novom delu za pet muzičara i ples, koji će biti premijerno izveden u Parizu u junu 2009. u okviru Festivala Agora (Ensemble l’Instant Donne, Lori Đordano).

Muziku Pola Klifta su izvodili renomirani ansambli kao što su Nouvel Ensemble Moderne (Kvebek), Ensemble Cairn, L’Itinéraire, l’Instant Donné & l’Orchestre Nationale de Lorraine (Francuska), Ensemble Contrechamps (Švajcarska), Lontano Ensemble (Velika Britanija) i Klangforum Wien (Austrija).

Zajedno sa kolumbijskim kompozitorom Huanom Kamiljom Ernandesom Sančesom i američkim kompozitorom Kristoferom Trapanijem, 2006. godine je osnovao 3 Hémisphères sa sedištem u Parizu, sa ciljem izvođenja i promocije kompozitora koji stvaraju u Francuskoj, a nisu poreklom iz Evrope. Klift ima u planu i pokretanje letnjeg festivala nove muzike u jugoistočnoj Australiji, po uzoru na slične evropske i severnoameričke modele. www.paulclift.net

Action Painting, za solo klavir
Svako ko je ikada improvizovao na klaviru naći će paralele sa slikarom koji pred sobom ima prazno belo platno; dok se ja lično bavim muzičkim predstavljanjem objekata čije postojanje ne zavisi od protoka vremena (kao što su slike, skulpture i arhitektura), sam čin nanošenja boje na platno je, po mom mišljenju, delikatna tema koja može da se muzički istražuje. Ovaj koncept je naročito očigledan u delima apstraktnih impresionista: boja se nanosi širokim, snažnim potezima ili pak isprekidanim i laganim potezima, postepeno stvarajući slojeve koji zajedno čine bogatu i kompleksnu teksturu, uz povremeno izbijanje prepoznatljivih oblika koje neočekivano izranjaju iz umetnikovog podsvesnog… Odnos između klavirskih dirki i umetnika koji improvizuje ima mnogo dodirnih tačaka sa ovim slikarskim postupkom: tamo gde realizam spontano pokriva vizuelne umetnosti, fragmenti prepoznatljivih kvazi-melodija ili harmonskih tokova mogu da se pojave u obliku improvizacija za klavir.

Kompozicija ovog dela je usmerena ka tome da se prenesu ovi pojmovi; iako je ona daleko od improvizacije, ipak teži stvaranju paralela između spontanih nanošenja boje na platno i različitih pokreta za klavirom. Osećanje posedovanja jasno definisanog radnog prostora, sa svim neophodnim alatima nadomak ruke, i mogućnost da se proizvedu potezi koji zauzvrat podstiču te poteze koji im prethode je nešto što je svojstveno obema umetničkim formama.

Zamislite pogled na železničku prugu: takva slika može da deluje banalno, ali pruga na neravnom terenu i u nestalnom miru u trenucima kada lokomotiva ubrza su dve sasvim različite stvari… tako je i sa kreativnim procesom, mir može biti dostignut samo kao suprotnost grozničavoj i snažnoj aktivnosti.