Stiven Endrju Tejlor (1965) komponuje muziku koja ispituje granice između umetnosti i nauke. Njegova prva porudžbina za orkestar, kompozicija Unapproachable Light – inspirisana slikama sa svemirskog teleskopa Habl i iz Novog Zaveta – premijerno je izvedena 1996. u Karnegi Holu. Druga značajna dela uključuju kvartet Quark Shadows, poručen od strane Chicago Symphony i premijerno izveden 2001, kao i Seven Memorials, polučasovni klavirski ciklus inspirisan stvaralštvom Maje Lin i premijerno izveden u Los Anđelesu 2004 (delo je takođe izvedeno u Tenglvudu 2006). Odlomci iz nove opere, zasnovane na noveli Ursule K. Legvin, izvedeni su nedavno od strane New York City Opera i American Opera Projects. U 2008. njegove kompozicije se premijerno izvode u Amsterdamu, Beogradu, na Baliju i u SAD.

Pored komponovanja za tradicionalne instrumente, Tejlor takođe koristi živu elektroniku u komadima kao što su Nebulae za harfu, laptop i live video (premijerno izvela An Jeung u Dablinu 2005; video je zasnovan na slikama njegove supruge Hue Nijan). Takođe je aktivan kao dirigent Ansambla za novu muziku Univerziteta u Ilinoisu. Bavi se i teorijskim radom.

Studirao je na Univerzitetima Northwestern i Cornell, kao i na California Institute of the Arts. Njegove kompozicije nagrađene su od strane Američke akademije umetnosti i književnosti, fondacija Howard Northwestern i Cornell, Conservatoire Américain de Fontainebleau, Trija Debussy, Illinois Arts Council, American Music Center i ASCAP, između ostalih. Pisao je po porudžbini za Univerzitet Northwestern i  Univerzitet Ilinoisa, Society for New Music iz Sirakuze, Pink Martini i Oregon Symphony, Quad City Symphony, ciklus MusicNOW Chicago Symphony i American Composers Orchestra. Tejlor je vanredni profesor na Univerzitetu Ilinoisa, Urbana-Šampanj.

Golubica je tužna je kratko sećanje na mađarskog kompozitora Đerđa Ligetija (1923-2006). Naslov je prevod sa mađarskog jezika sedme Etide za klavir Ligetija, Galam Borong. On je izabrao ovu frazu zbog njenog evokativnog, indonežanskog prizvuka; samo značenje na mađarskom jeziku je slučajno, neka vrsta igre reči. Ali, neposredno nakon smrti Ligetija, razmišljajući o njegovom životu i nezamenljivom mestu u savremenoj muzici, ova kompozicija privukla me svojim humorom i tragičnošću, kapricioznošću i magičnošću. Svoje delo sam posvetio divnim pijanistima Gloriji Čeng, Ejmi Brigs i Viljemu Hilsu.