Amos Elkana (1967, Boston), detinjstvo je proveo u Izraelu, SAD i Engleskoj. Studirao je gitaru na Berkli koledžu u Bostonu, a kompoziciju na Muzičkom konzervatorijumu Nove Engleske, pohađajući časove kod Vilijama Tomasa Mekinlija i džez legendi Dejva Holanda i Boba Mozesa. Postdiplomske studije je završio na Bard koledžu u Njujorku, i tu je imao prilike da sarađuje sa najuticajnijim ličnostima elektronske muzičke scene: Polin Oliveiros, Dejvidom Bermanom, Ričardom Tejtelbaumom, Džordžom Luisom, Marijanom Amašer i Larijem Polanskim, između ostalih. Usavršavao se u oblasti kompozicije u Parizu, Kopenhagenu, Nemačkoj. Od 1992. godine živi u Tel Avivu.

Amos Elkana aktivno komponuje već 20 godina, a njegova dela se izvode širom sveta – u SAD, Evropi, Izraelu. Neki od ansambala i umetnika koji su ih izvodili su Varšavska filharmonija, klarinetista Ričard Stolcman, Musica Nova Consort, Simfonijski orkestar Bratislave, pijanista Gabor Čalog, Kvartet saksofona iz Berlina, Kvartet saksofona iz Stokholma, flautista Josi Arnhajm, Novi izraelski duvački kvintet, Gudački kvartet Karmel, Gudački kvartet Akademia i ICSQ. Skorije porudžbine za kompozicije su došle od strane fondacije Schloss Neuhardenberg, Simfonijskog orkestra Jerusalima, Berlinskog festivala, Gradske skupštine Tel Aviva i Ministarstva obrazovanja i kulture Izraela. Elkana uz kompozicije za orkestre, manje ansamble i soliste komponuje i muziku za ples, film i pozorište. Elektronsku muziku najčešće komponuje na kompjuteru u programu PD (Pure Data, Muller Puckette).

Elkana sarađuje na projektima sa brojnim muzičarima, video umetnicima, filmskim autorima, pesnicima, koreografima… Najskoriji primeri takve saradnje su The Age of Anxiety (u saradnji sa nemačkim slikarom Aleksandrom Polcinom), After Hamlet (plesni pozorišni performans sa američkim koreografom S. Ulriksonom) i dokumentarni film Almost izraelskog reditelja M. Kafre. Jedno od Elkaninih dela koje je posebno bilo dobro prihvaćeno od strane kritike je Arabic Lessons, ciklus pesama na više jezika za tri soprana i kamerni ansambl na tekst nemačkog pisca i pesnika Mihaela Roesa. Delo je pisano po porudžbini Berlinskog festivala i Grada Tel Aviva, i nagrađeno je 2003. nagradom Zlatno pero za kompoziciju.

Prag 1588
Aleksander Polcin me je zamolio da napišem novo delo povodom otkrivanja njegove skulpture Đordana Bruna u Berlinu. Tokom priprema, puno sam čitao o Brunu i pokušao sam da nađem ličnu vezu sa temom. Ubrzo sam otkrio da se Bruno divio Maharalu iz Praga i da je uvek želeo da ga upozna. Nigde nije zapisano da su se njih dvojica zaista sreli ali se zna da je Bruno bio u Pragu 1588. u isto vreme kada je Maharal bio tamo. Ova kompozicija je inspirisala susretom dvojice ljudi koji se desio (ili se nije desio). U romanu Endless Things Džon Krouli opisuje taj susret. A kakve to veze ima sa mnom? Pa, ja sam direktni potomak Maharala…

Premijerno izvedeno: 2. marta 2008, u Berlinu; Freja Gunlaugsdotir, klarinet Posvećeno Aleksandru Polcinu

Eight Flowers
Ovo delo za klavir se sastoji od osam vrlo kratkih komada. Svaki deo je inspiran nekim cvetom i nazvan po njemu, i svi zajedno čine buket.

Redosled kojim će se ovi delovi izvesti i broj puta koji će se oni eventualno ponoviti su stvar odluke izvođača. Na taj način on/ona aranžira buket cveća shodno svom ukusu.

Premijerno izvedeno: 11. juna 2006. u Nojhardenbergu, Nemačka, na festivalu posvećenom Đerđu Kurtagu povodom njegovog 80. rođendana; klavir: Gabor Čalog.