Februara 2006. godine Svetlana Maksimović završila je doktorske studije kompozicije na Univerzitetu u Torontu delom Četiri muzejske sobe. Diplomirala je kompoziciju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi Vasilija Mokranjca.

Niz godina predaje harmoniju, kontrapunkt i kompoziciju sa pedagoškim kao i kreativnim ciljevima. Između 1974. i 1993. predavala je u muzičkoj školi K. Stanković u Beogradu, napisala nekoliko tematskih radova o savremenim delima kao i o crkvenim melodijama srpskih autora vizantijske tradicije. Potom je radila kao asistent Univerziteta u Torontu za vreme doktorskih studija na predmetu

harmonija. Među delima nastalim u Kanadi, od 1996. do 2006, mnoga su poručena i izvedena na festivalima: Festival nove muzike u Torontu, Festival muzike žena u Otavi, Festival nove muzike u Vindzoru, Koncerti Asocijacije žena kompozitora, Kanadsko-kineski festival. Olivera Đurđević, Zorica Dimitrijević-Stošić, Irina Arsikin, Srpski gudački kvartet, Simfonijski orkestar Radio Beograda sa maestrom Jaguštom, ansambl Pro Arte sa dirigentom Biljanom Radovanović, neki su od muzičara koji su premijerno izvodili dela S. Maksimović, kao i brojni umetnici u Kanadi. Važija dela: Skica za orkestar, Približavanje svetlosti, Beli Anđeo, Igre otmenosti, Četiri muzejske sobe, Komadi vremena u mojim rukama (gudački kvartet br. 2), Glasovi (violina solo), Tri Koreografske Etide (klavir solo).

Četiri muzejske sobe

Četiri muzejske sobe je orkestarsko delo zasnovano na istraživanju. Ono je nastalo u modusima nekoliko drevnih kultura, sa više teritorija, uzetih za osnovu slobodne imaginativne muzičke kreacije. Modusi su istraženi u postojećoj literaturi ili preko poznatih instrumenata. Prvi stav je komponovan na dva modusa sa egipatskih teritorija i nosi naslov Nil. Drugi stav je napisan u srednjevekovnim modusima jedne folklorne –katalonske tradicije i zvanične crkvene hrišćanske prakse (srednjevekovna Evropa). Njegov naslov je Pesma Žeteoca i Agnus Dei. Treci stav je napisan u pentatonici, odnosi se na drevnu kulturu Kine i nosi naslov Pet Žica. Osim korišćenja tri modusa u Pesmi Žeteoca i Agnus Dei, muzika donosi i daleki odsjaj života „na Zemlji i od zemlje“, u svom prvom delu, i Gregorijanskog korala u drugom, simbolišući sumrak Hrišćanstva.