Mei-Fang Lin je rođena na Tajvanu. Diplomirala je na Nacionalnom univerzitetu Tajvana, magistrirala kompoziciju u SAD na Univerzitetu Ilinoisa, a doktorirala na Univerzitetu Kalifornije u Berkliju. Trenutno je gostujući profesor na Univerzitetu Ilinoisa i asistent dirigenta ansambla pri tom univerzitetu. Studirala je u Parizu kod Filipa Lerua 2002-2005. Pohađala je kurs kompjuterske muzike u IRCAM-u u Parizu u organizaciji 2003-2004. Dobitnica je brojnih nagrada, među kojima su Međunarodno takmičenje kompozitora u Seulu, takmičenje Burž u Francuskoj, Takmičenja Pjer Šefer i Luiđi Rusolo u Italiji, Prix SCRIME u Francuskoj, Takmičenja Nacionalne asocijacije kompozitora SAD, 21st Century Piano Commission Competition u SAD, itd.

Njene kompozicije su izvodili ansambli kao što su Nieuw Ensemble (Amsterdam), Kammerensemble Neue Musik Berlin (Berlin), Ensemble Surplus (Frajburg), Ensemble Concorde (Dablin), Armonia Opus Trio (Buenos Aires), Melos-Etos (Bratislava), Ensemble Cairn (Pariz), Contemporary Chamber Orchestra Taipei (Tajvan) i brojni američki ansambli (Njujork, San Francisko, Boston, Čikago, Feniks, itd.). Festivali na kojima se svirana njena dela su ISCM World Music Days (Hong Kong, Slovenija), Festival Résonances (Francuska), Alba Music Festival (Italija), The Seoul International Computer Music Festival (Koreja), Ostrava Music Days (Češka), Amadeus Piano Festival (SAD), Festival Synthèse (Francuska), Vancouver Pro Musica Festival (Kanada), Festival HTMLLES (Kanada), Maxis Festival (Velika Britanija), ppIANISSIMO Festival (Bugarska), En Red O Festival (Španija)…

L’image reconstituée

L’image reconstituée ima 4 stava koji se zasnovani na nizu akorada koji nisu jasno prikazani do poslednjeg stava. Kompozicija počinje sučeljavanjem različitih ideja koje ne samo da su naizgled suprotstavljene, nego nego su i segmentirane tako da je njihov harmonski identitet prikriven. Ovaj stav je nazvan Unknown object.

Drugi stav, A space of waves, istražuje i izdvaja pulsirajući kvalitet zvučnog talasa primenjujući ovaj fenomen na fiksne serije gore spomenutih akorda. Individualne note koje čine akord osciliraju sopstvenom brzinom i po specifičnim intervalima koje svaki instrument ima, stvarajući tako zvučni okean talasa.

Treći stav Shadow that does not follow prvo uvodi klarinet kao vodeći glas, dok ostali instrumenti podražavaju njegov eho. Čitav ovaj stav predstavlja postepeni nestanak uticaja klarineta i razotkrivanje individualnosti svakog od instrumenata. Pred kraj, ova početna hijerarhija u ansamblu je sasvim razbijena. Komad kulminira sudarom koji simbolišu klasteri u klavirskoj deonici i haos među ostalim instrumentima.

Nakon haosa, identitet akordskog nizase konačno otkriva u poslednjem stavu, nazvanom Prototype.

Yarny/Wiry

Yarny/Wiry je delo pisano po porudžbini ansambla Yarn/Wire iz Njujorka za njihov Mei-Fang Lin Portrait Concert u maju 2007. Ovde se kompozitorka pita o povezanosti između individualne percepcije kontinuiteta/diskontinuiteta i pravilnosti/nepravilnosti rečeničnih struktura i ritmičkih pulsacija. Da li uočavanje nekog postojećeg pulsa automatski stvara osećaj kontinuiteta u svesti slušalaca? I, kada se to pulsiranje poremeti ili “zamagli”, u kojoj meri osećanje kontinuiteta ostaje ili se narušava u našoj percepciji? U kojim slučajevima čujemo rečenične structure kao pravilne, a kada kao nepravilne? Da li je neophodno da se te fraze povinuju uspostavljenoj pulsaciji kako bi ih publika doživela kao pravilne? Ovo su neka od pitanja na koja sam pokušala da dam odgovore u ovoj kompoziciji.