Ada Đentile

Ada Đentile (1947, Italija), diplomirala je klavir (1972) i kompoziciju (1974) na rimskom Konzervatorijumu Santa Čečilija. Usavršavala se kod Đ. Petrasija na Akademiji Santa Čečilija. Dobitnica je brojnih internacionalnih takmičenja (Gaudeamus 1982, ISCM u Budimpešti 1986, ISCM u Esenu 1995). Dela su joj izvođena u Evropi, SAD, Kanadi, Kini, Japanu, Australiji i Južnoj Americi u prestižnim dvoranama poput Pompidu centra u Parizu, Metropolitena i Karnegihola u Njujorku, Teatra Real u Madridu, Mocarteumu u Salcburgu, Santa Čečilije u Rimu, Franc List akademije u Budimpešti, Centralnom konzervatorijumu u Pekingu, Muzičkoj akademiji u Krakovu, Sibelijus akademiji u Helsinkiju, Sejong centru u Seulu, La Feniče teatru u Veneciji i drugim. Gost je najpoznatijih festivala savremene muzike i dobija brojne narudžbine radio orkestara Rima, Napulja i Milana, Nacionalne akademije Santa Čečilija, francuskog Ministarstva kulture, Četvrtog bijenala u Minhenu. Njena dela (više od 100, za soliste, kamerne ansamble, orkestar i pozorište) publikuju Ricordi, Raitrade i Sconfinarte, a snimljena su za Ricordi, EDT, Niccolo’, UNMUS (Kanada) i Tirreno (Švajcarska). Od 1978. godine je umetnički direktor festivala savremene muzike Nuovi Spazi Musicali; od 1993. do 1997. bila je u upravi venecijanskog Bijenala, od avgusta 1996. do decembra 1999. umetnički direktor lirskog teatra Ventido Basso u gradu Askoli Pičeno (Italija). Jedno od njenih najznačajnijih dela Cantata per la pace (za veliki orkestar, hor i recitatora), narudžbina Vatikana, premijerno je izvedeno 30. decembra 2000. na kraju serije Koncerata povodom Velikog jubileja i reprizirano u Brazilu, Petrogradu, Seulu, Pekingu, Tajpeju, Njujorku, Rostovu, Kijevu i Askoli Pičenu. Od 2013. živi češće u Rimu nego u Askoli Pičenu, lepom gradu umetnosti u centralnoj Italiji.

Kao sećanje, kompozicija za klavir, violinu i klarinet napisana je 2014. godine i objavljena u izdanju kuće Sconforte. Inspirisana, kao i druga nedavna ostvarenja, jednim sjajnim i osobenim tekstom. Žalobni, teški, ledeni pedalni ton klavira koji stvara zvučni zid pun malih napuklina, veoma kratke i grube intervencije violine koje sa praskom kidaju tok kompozicije, i dugi, nežni i udaljeni zvuci klarineta čine tri različita zvučna plana međusobno povezana traganjem za predstavom koja ostaje u sećanju. To je delo koje pruža čaroliju čistog zvuka.