Isidora Žebeljan

Isidora Žebeljan (1967, Srbija), diplomirala je i magistrirala kompoziciju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu (klasa Vlastimira Trajkovića). Redovni profesor na Katedri za kompoziciju FMU (gde radi od 2002). Redovni je člana SANU. Ubraja se u najistaknutije autore svoje generacije. Već tokom studija dela su joj izvođena na svim značajnijim festivalima savremene muzike u SFRJ. Devedesetih godina prošlog veka uglavnom se posvetila radu na pozorišnoj i filmskoj muzici, a više puta je za svoju pozorišnu muziku dobila najviša domaća priznanja. Trostruki je dobitnik Sterijine nagrade, četvorostruki je dobitnik nagrade Yustat bijenala pozorišnog dizajna za najbolju pozorišnu muziku. Dobitnik je stipendije fondacije Civitella Ranieri za 2005. godinu. Dobitnik je nagrade Vasilije Mokranjac 2001. godine. Mokranjčevu nagradu za 2004. godinu dobila je za operu Zora D.

Kompozicije Isidore Žebeljan izvođene su u Velikoj Britaniji, Italiji, Francuskoj, Holandiji, Austriji, Nemačkoj, Švedskoj Finskoj, Španiji, Irskoj, Češkoj Republici, Estoniji, Hrvatskoj, Srbiji i SAD, kao i na značajnim muzičkim festivalima poput Bijenala u Veneciji, festivala u Bregencu, ISCM-festivala u Švedskoj, RAI Festival Nuova Musica u Torinu,Settembre musica i Festival L’ Est u Milanu, Muzičkom festivalu Zapadnonemačkog radija (WDR), Galway Arts Festval, Ultima Festival u Oslu, Festival Nous Sons u Barseloni, City of London Festival, Swaledale Festival, Walled City Music, Dulwich Music Festival u Velikoj Britaniji, Crossing Border Festival u Holandiji, Muzički bijenale u Zagrebu i Bemus u Beogradu.

Značajna dela: – opere: Zora D; Maratonci; Simon, Izabranik; Dve glave i devojka; – orkestarska muzika: Konji Svetog Marka; Hum away, hum away strings; Escenas picaras; Deserted Village; – orkestarska muzika sa solistima: Rukoveti, pet pesama za sopran i orkestar; Nove Ladine pesme, za sopran i gudački orkestar (ili gudački kvartet); Igra drvenih štapova, za hornu (ili engleski rog) i gudački orkestar (ili gudački kvintet); – kamerna muzika: Pep it up, fantazija za sopran i kamerni ansambl; Pesme putnika u noći, za klarinet i gudački kvartet; Polomka kvartet, za gudački kvartet; Simon and Anne, svita za čelo (ili engleski rog) i klavir; vokalna muzika: Latum lalo, za mešoviti hor; Kada je bog stvorio Dubrovnik, pesma za mecosopran i gudački kvartet; – klavirska muzika: Umbra, Il Circo.

Il Circo (1993), skica za klavir, zvučni doživljaj mehaničkog klavira koji prati ili ozvučava scenu iz cirkuske predstave. Iako je isprekidana melodija strasna, puna iznenadnih usporavanja i napetosti očekivanja, nostalgična i zanosna, njena se suština, paradoksalno, održava unutar zadatosti načina sviranja imaginarnog mehaničkog instrumenta, kao da je komponovana za pijanolu. Gotovo kao lozinka za one koji su o nostalgiji i tananosti osećanja učili od dvojice majstora italijanskog filma, korišćeni su naslov na italijanskom jeziku i citat cirkuske muzike Nina Rote iz finalne scene filma 8 1/2 Federika Felinija.