Mei-Fang Lin

Mei-Fang Lin je vanredni profesor komponovanja na Tehnološkom univerzitetu Teksasa (Texas Tech University). Lin doktorirala komponovanje na Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju (University of California, Berkeley), a master studije je završila na Univerzitetu Ilinoisa u Urbani-Šempejnu (University of Illinois, Urbana-Champaign), gde je predavala kao gostujući vanredni profesor kompo­novanja od 2007. do 2009. godine. Od 2002. do 2005, živela je u Francuskoj i studirala komponovanje s kompozitorom Filipom Leruom, gde je učestvovala i na jednogodišnjem tečaju računarske muzike, Cursus de Composition, pri Institutu za akustičko-muzička istraživanja i koordinaciju u Parizu (IRCAM), zahvaljujući stipendiji „Frenk Hantington Bib“ (Frank Huntington Beebe) i Pariskoj nagradi „Džordž Led“ (George Ladd Prix de Paris) Kalifornijskog univerziteta u Berkliju. Muzika Mei-Fang Lin je nagrađivana na međunarodnim takmičenjima Musica Domani, Američkoj tribini kompozitora (American Composers Forum), međunarodnoj smotri kompozitora u Seulu, takmičenju u Buržu, festivalu Look & Listen, konkursu „Pjer Šefer“, smotri studenata po pozivu SCI/ASCAP, takmičenju „Luiđi Rusolo“, takmičenjima SCRIME i NACUSA (Nacionalnog udruženja kompozitora SAD), takmičenju u Tajpeju i dr. Njena muzika je izvođena i emitovana u preko 30 zemalja.

Hovor II – delo je nazvano po istoimenoj instalaciji afričkog umetnika Ela Anacuija. Kada sam videla Anacuijevo delo, istog trenutka me je pogodila njegova neverovatna snaga i energija. Instalacija se sastoji od spljoštenih aluminijumskih zatvarača sa boca, spojenih bakrenom žicom. Zatvarače je moguće posmatrati i kao bazičan obrazac koji služi kao osnovna gradivna jedinica čitave tapiserije. Oni delu obezbeđuju ne samo zanimljivu teksturu, nego i organski tok i kontinuitet. U kompoziciji sam nastojala da prenesem nesputanu energiju i osećaj kontinuiteta, na koje sam naišla u Anacuijevom radu. Takođe sam nastojala da izvedem način komponovanja zasnovan na tek donekle variranim ponavljanjima motivskih obrazaca/ćelija, da bih stvorila lažan osećaj stazisa, koji je iznutra toliko nabijen energijom, da zapravo počinje da se kreće.