Arvo Pert

Arvo Pert (1935, Estonija) je najčuveniji estonski kompozitor. Od kraja 70-ih godina prošlog veka, Pert radi u minimalističkom stilu, pomoću kompozicione tehnike koju je sâm osmislio, tintinnabuli. Pertova muzika je delom nadahnuta Gregorijanskim koralom. Njegova najvažnija dela su violinski koncert Tabula rasa (1977), Napev za Bendžamina Britna (1977), Sedam magnifikatskih antifona (1988) i Blaženstva (1991). Pert je sedam godina za redom bio najizvođeniji živi kompozitor na svetu.

Pari intervallo (Na jednakom rastojanju, 1976/1980) jedna je od sedam prvih kompozicija sačinjenih u Pertovom čuvenom tintinabuli stilu. Prvobitno je napisana za četiri neodređena duvačka instrumenta, da bi je autor kasnije preradio za orgulje. Naslov donekle oslikava primenjenu kompozicionu tehniku: u strogoj četvoroglasnoj fakturi, alt je glavni melodijski glas i kreće se dijatonski, uglavnom postupno. Kao senka ga prati bas, uvek na jednakom rastojanju (dve oktave i terca). Sopran i tenor su tintinabuli glasovi koji kruže oko melodijskih, koristeći isključivo tonove osnovnog trozvuka. Ovaj šturi opis teško može da dočara tamnu, elegičnu lepotu kompozicije koja od prve obuhvata slušaoca. Pertov kompozicioni sistem insistira na tonalnosti, ali ju razdvaja od ideje harmonske funkcionalnosti. Harmonija ovde nema svrhu da slušaoca negde ‘odvede’ da bi ga potom ‘vratila’, već ostaje statična dok ju slušalac istražuje. Poznat po svojoj duhovnosti, kompozitor sagledava polaritet između melodijskih i tintinabuli linija kao dualitet tela, prolaznosti i Zemlje sa jedne te duha, večnosti i Neba sa druge strane.