Vladan Radovanović

Vladan Radovanović (1932, Srbija). Kompoziciju diplomirao u klasi Milenka Živkovića. Inicirao osnivanje Elektronskog studija Radio Beograda, i njime rukovodio 1972–1999. Grupu Sintum osniva 1993.

Stvara u više oblasti: slikarstvo i kompjuterska grafika, vokalno-instrumentalna i elektroakustička muzika, književnost, zapisi snova, vokovizuel, taktilizam, rad s telom, sintezijska umetnost. Napisao preko 250 teorijskih tekstova o novim tendencijama u umetnosti. Radio u studijima u Varšavi, Parizu, Utrehtu i Budimpešti. Održao 26 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Kompozicije su mu triput predstavljale Jugoslaviju na festivalima Međunarodnog društva za savremenu muziku (SIMC). Objavio 11 knjiga, 2 mape, 6 partitura, 3 autorske ploče, 2 kasete i 5 autorskih kompakt diskova. Dobio 11 nagrada za muziku (3 prve nagrade na takmičenjima Jugoslovenska muzika na Radiju, Oktobarska nagrada 1971, II nagrada u Buržu za elektronsku muziku 1979, nagrada Gianfranco Zafrani na Prix Italia 1984, I nagrada na Međunarodnoj tribini kompozitora u Beogradu 1998, Nagrada Stevan Mokranjac 2014), 3 za literaturu (Nolitova nagrada 1968) i 8 za vizuelne umetnosti (I nagrada Ministarstva kulture za najbolju izložbu 1992, I nagrada za video u Sao Paolu 1997, I nagrada Grada Beograda za najvrednije dostignuće u likovnoj umetnosti za 2007, nagrada Ivan Tabaković 2008. i Mića Popović 2012).

Član je Udruženja kompozitora Srbije i Udruženja likovnih umetnika Srbije. Od 2001. do 1012. predavao kao profesor na Univerzitetu umetnosti u Beogradu, Grupa za višemedijsku umetnost. Godine 2005. postao počasni doktor muzike Univerziteta u Kolumbusu, Ohajo, a 2007 – počasni doktor Univerziteta umetnosti u Beogradu.

Svita za violončelo i klavir (1952–53) – Svitom za violončelo i klavir, a pre nje Svitom za flautu i klavir i Svitom za fagot i klavir, a u isto vreme Sonatom za dva klavira, čelestu i udaraljke, počinjem određivati sopstveni stil u okviru modernizma. Pri opredeljivanju za strukturne polove između homofonije i polifonije, zauzimam poziciju bližu polifoniji koja nikada ne postaje (školski) kontrapunkt. U formiranju sazvuka, kao i u oblikovanju melodije, tritonus igra sve važniju ulogu. Ritam, koji proizlazi iz polimetrije, asimetričan je, lišen upadljivog ponavljanja. Od tri stava, prva dva su trodelna, uz skraćenje reprize u drugom stavu iz razloga vremenske perspektive u odnosu na izlaganje prvog dela. Treći stav je u stvari jednodelan, s kratkim uvodom i kodom. U drugom stavu je već nagoveštena zvučna pripadnost „plemenu kosmičkog“, što će, kao lični stav, biti iskazano tek posle osam godina u učenju o spektru zvuka.