Lazar Đorđević

Lazar Đorđević (1992, Kragujevac) Osnovne i master studije kompozicije završio je 2015. godine na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi prof. Zorana Erića. Trenutno je student treće godine Doktorskih akademskih studija u klasi prof. Zorana Erića.
Lazar Đorđević je pohađao kompozitorske radionice u Sarajevu, Ljubljani i Mircušlagu (Mürzzuschlag) kod kompozitora Pitera Ablingera (Peter Ablinger), Vinka Globokara, Sidnija Korbea (Sidney Corbett), Stivena Meknefa (Stephen McNeff), Johanesa Kreca (Johannes Kretz) i Jana Robina (Yann Robin).
Na konkursu „Nova srpska muzika za harmoniku“ u okviru Internacionalnog festivala harmonike „Eufonija“ (2016) osvojio je prvu nagradu za kompoziciju Jednom sam negde čuo.. Dobio je nagrade iz fonda Stevan Hristić (2017) za kompoziciju Reminiscence za simfonijski orkestar i iz fonda Josip Slavenski (2017) za kompoziciju Memoria in Aeterna, prvi srpski koncert za harmoniku i orkestar. Na „Konkursu za kompozitore“ Muzičke produkcije RTS-a (2017) njegova kompozicija Reminiscence za simfonijski orkestar odabrana je za snimanje ili javno izvođenje.
Dela Lazara Đorđevića izvođena su u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu, Sarajevu, Mircušlagu… Autor je i kompozicija za dečje pozorišne predstave i filmove. Pored vlastitih kompozicija izvedene su i mnoge Đorđevićeve orkestracije kompozicija drugih autora.

Kompozicija Jednom sam negde čuo nastala je prvobitno 2014. godine za klavir, klarinet i gudački kvartet. Verzija za harmoniku, klarinet i gudački kvartet nastala je 2016. godine u saradnji sa mladim i perspektivnim akordeonistom Darkom Dimitrijevićem.
Naziv kompozicije odnosi se na dva motiva koja sam jednom negde čuo i koja su se vremenom pretočila u samostalne muzičke motive. Prvi motiv izložen u početnim taktovima u deonici harmonike predstavlja davno izbledelo sećanje. Svaka pojava ovog motiva je drugačija, kao da autor kroz maglu pokušava da oživi neko davno sećanje. Drugi motiv predstavlja iskrivljeno sećanje na određeni melodijski pokret iz Uvertire za Tristana i Izoldu Riharda Vagnera. Ova dva motiva predstavljaju osnovu za izgradnju muzičkog toka. Na formalnom planu kompozicija se sastoji od šest celina. Svaka celina zasnovana je na određenom principu konstituisanja muzičkog toka (A – progresija; B – kontrast; V – kvazi solistička kadenca; G – varijacioni princip; D – statičnost; Đ – tembr;).