Mirjana Živković

Mirjana Živković (Srbija) je kompozitor, muzički pedagog i pisac-teoretičar. Završila je osnovne i magistarske studije kompozicije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, a usavršavala se u Parizu kod Nađe Bulanže i Olivjea Mesijana. Radila je kao profesor u Muzičkoj školi Josip Slavenski u Beogradu (1964–1976). Godine 1976. postaje docent na FMU u Beogradu, potom vanredni i redovni profesor (šef Katedre za teorijske predmete FMU bila je od 1998. do 2001). Dobitnica je značajnih priznanja: nagrade Radio-televizije Beograd i nagrade Stevan Hristić, 1964, (Sinfonia polifonica, za simfonijski orkestar); Prve nagrade Konzervatorijuma u Fontenblou, Francuska, 1968 (Basma/ Incantattion, za glas i 4 timpana); nagrade SOKOJ-a, 1982 (Malo šaljive varijacije, za klavir); Prve nagrade UKS-a, 1982 (Domaće životinje, za dečji hor s klavirom); Zlatne plakete Univerziteta umetnosti u Beogradu za pedagoški rad, 1997; Povelje za životno delo Saveza društava muzičkih i baletskih pedagoga Srbije, 2004.
Kompozitorski opus Mirjane Živković, pored izvesnog broja orkestarskih, koncertantnih i horskih kompozicija, čine kamerna dela različitih žanrova, izvođena u zemlji i inostranstvu. Napisala je i veći broj udžbenika i muzičko-teorijskih radova, među kojima posebno mesto zauzimaju radovi o stvaralaštvu Josipa Slavenskog, čijom se muzičkom zaostavštinom bavila dugi niz godina. Pored nagrađenih, pomenućemo Koncertantne metamorfoze za klavir i orkestar; Adagio i Allegro za obou i gudački orkestar; Dve romantične pesme za mecosopran i kamerni orkestar, Baladu o polju za violinu i kamerni orkestar, Agitato za violinu i harfu, Igru, za mecosopran, flautu i udaraljke; dve Balade za klavir; Letnju noć, za harmoniku; Tri načina, svitu za flautu i klavir, više ciklusa solo pesama i dr.
Balada o Dositeju, za bariton i klavir. Pre više godina prisustvovala sam jednoj svečanosti koju je Zadužbina Dositeja Obradovića priredila u njegovu čast. Pesma „Vetronoscu Dositeju“ koju sam tada čula veoma mi se dopala i zamolila sam njenu autorku, gospođu Mariju Bišof, da mi dozvoli da prema ovom poetskom tekstu napišem muziku. Skicu sam ubrzo napisala, ali sam se tek ove, 2017. godine ponovo setila te nedovršene kompozicije. Dositejev život je istinska inspiracija – od skromnog manastirskog đaka do najobrazovanije osobe u Srbiji 18. veka. Željan znanja proputovao je Evropu i stavio se u službu prosvećivanja svog naroda. Reči poeme dodiruju njegove zanose, što sam pokušala da dočaram i svojom muzikom.