Sofija Gubajdulina

Sofija Gubajdulina (1931, Rusija) smatra se za jednog od vodećih ruskih savremenih kompozitora, zajedno sa Šnitkeom i Denisovim. Zahvaljujući violinisti Gidonu Kremeru, koji je promovisao njen violinski koncert Offertorium, postala je poznata početkom osamdesetih godina 20. veka. Opus Sofije Gubajduline obuhvata simfonijsku i horsku muziku, dva koncerta za violončelo, koncert za violu, četiri gudačka kvarteta, gudački trio, dela za ansamble udaraljki i mnoga dela za nestandardne instrumente i neobične instrumentalne kombinacije. Njene kompozicije često se zasnivaju na istraživanju nekonvencionalnih tehnika proizvođenja zvuka.
Gubajdulina je članica Akademije umetnosti u Berlinu i Akademije umetnosti u Hamburgu, Kraljevske muzičke akademije u Stokholmu i dobitnica je odlikovanja Pour le mérite u Nemačkoj. Za svoj umetnički rad dobila je brojna priznanja širom sveta. Njena muzika objavljena je za diskografske kuće DG, Chandos, Philips, Sony Classical, BIS i Berlin Classics labels.

Kompozicija In Croce izvorno je napisana za violončelo i orgulje 1979. godine. Gubajdulina je ovo ostvarenje posvetila violončelisti Vladimiru Tonku koji ga je, uz orguljaša Rubina Abdulina, premijerno izveo u Kazanju. Nakon što je tokom osamdesetih godina počela da komponuje za bajan (rusku hromatsku harmoniku sa dugmićima u mehanici desne ruke), kompozitorka je 1991, u saradnji sa švajcarskom umetnicom Elzbet Mozer, deonicu orgulja preradila za ovaj instrument. S jedne strane, sâm naslov upućuje na hrišćansku tematiku, kao što je to slučaj u mnogim njenim delima, dok s druge strane ukazuje na postupak unakrsne distribucije različitih instrumentalnih registara, motivskih i akordski sklopova u deonicama violončela i harmonike. Unutar jasne i pregledne forme ostvarena je teksturna raznolikost, što je jedno od obeležja njene muzike.