Milos Zatkalik

Miloš Zatkalik (1959, Srbija), kompozitor i muzički teoretičar, studirao kompoziciju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, kod profesora Vasilija Mokranjca i Rajka Maksimovića. Studijski je boravio u SAD i Engleskoj.
Redovni je profesor na Katedri za muzičku teoriju Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu, a predavao je na Akademiji umetnosti u Banjaluci. Predavanja po pozivu držao je u Kanadi, Norveškoj, SAD, Sloveniji, Nemačkoj i Australiji.
Važnija dela – simfonijska: Minas Tirit; What’s He to Hecuba; O Saralindi, Xinguu i vojvodi koga je progutao Golem – bajka za veliki orkestar, kamerna: Pesma ludaka iz Čua, Izgubljeni fragmenti II, I kao da ničeg nije bilo, Naizgled bezazlena igra, Buka u unutrašnjoj tišini; kamerni orkestar: Izgubljeni fragmenti, Dum incerta petimus; solistička (flauta, viola, violončelo, klavir); solo pesme. Dela izvođena u zemlji i inostranstvu (Nemačka, Španija, Rusija, Kanada, SAD).
Kao teoretičar učestvovao je na velikom broju naučnih skupova. Radove je objavljivao u zemlji i inostranstvu. Posebne oblasti interesovanja: veza muzike i književnosti/lingvistike; analiza muzike XX veka; psihoanalitičke osnove muzičke analize. Autor je i prvog domaćeg udžbenika muzičke analize u elektronskoj formi.
Bio je dugogodišnji član Upranovg odbora Udruženja kompozitora Srbije i član žirija Mokranjčeve nagrade. Predstavnik je Udruženja u Evropskoj alijansi kompozitora.
Diplomirao je takođe engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Bavio se stručnim prevođenjem.

Četiri hromatske transformacije. Jedna hromatska dijada može se javiti kao mala sekunda, velika septima, mala nona i slično. Može se javiti simultano ili sukcesivno. Može se transponovati, distribuirati između raznih instrumenata i ukratko, od nje se može napraviti apsolutno sve. To sve je, naravno, samo sićušnim delićem predstavljeno u ova četiri stava.
Ne znam da li će slušalac pomisliti na Bartoka. Tvorac ove kompozicije to često čini.