Viktorija Borisova-Ulas (1969, Rusija) već dugo godina živi u Švedskoj. Međunarodno priznanje prvi put je dobila za delo Wings of the Wind za koje je osvojila drugu nagradu na Masterprize takmičenju 1998. Kritika je bila oduševljena, a delo je opisivano kao delo „blistave zvučne poezije“. Koristi originalan i inovativan zvukovni rečnik da bi ostvarila akustičke prostore velike lepote i intenziteta, koji privlače i sofisticirane slušaoce i one manje iskusne, ali radoznale. Muzika joj se izvodi širom sveta, a svirali su je npr. Londonski simfonijski orkestar, Filharmonijski orkestar BBC-a, Minhenski simfonijski orkestar, Simfonijski orkestar Bečkog radija, Pitsburški simfonijski orkestar… Viktorija Borisova-Ulas je od 2008. godine član Švedske kraljevske muzičke akademije. Izdavač većine dela je Univerzal iz Beča.

Iza senki (Behind the Shadows, 1998)

Muzika rusko-švedske kompozitorke, Viktorije Borisove-Ulas često proističe iz oblasti koje su iz strogo muzičko-vizuelne umetnosti Šagala ili Maljeviča, religioznih tekstova ili, kao što je ovde slučaj, novela. Pa, iako je autobiografska priča Zelde Fitcdžerald Save Me the Waltz (1932) iza muzike, ovde nije u pitanju prenošenje čitavog, dugog narativa, već su pre u pitanju kratki pogledi na moćne scene i posete sobama atmosfere.

Pregnantne promene u muzičkim sobama postignute su u velikoj meri zahvaljujući promenama perkusija, mada u delu učestvuju još tri gudačka instrumenta (viola, violončelo i kontrabas). Kompozitorka je pošla od scena u kojima je ćerka porodice iz novele sama u hotelskoj sobi u Švajcarskoj. Devojčicu plaši zastrašujuća igra senki, ali se jednaki zvukovi kravljih zvona pojavljuju kao smirujući element.

Zelda je bila udata za Skota Fitcdžeralda, velikog „slikara” divljih 1920-ih I „džez ere” (npr. u Velikom Getsbiju). Oboje su umrli prerano. Upravo destruktivni aspekti ove surove epohe jesu ono na šta Borisova-Ulas želi da nas podseti uz pomoć tamnog talasa koji prožima delo. – Erik Valrup