Nikitas Demos (1962, SAD) doktor je muzičke umetnosti u oblasti kompozicije. Zvanje je stekao na Klivlendskom institutu za muziku i Kejs Vestern Rizerv univerzitetu u klasi Donalda Erba. Takođe, magistraturu iz kompozicije stekao je na Džejkobs školi za muziku Indijana univerziteta na kojoj je studirao kod Donalda Erba, Judžina O’Brajena, Harvija Solbergera i Džona Itona. Diplomu klarineta stekao je na Univerzitetu Severna Karolina u Čejpel Hilu, na kojem je kompoziciju učio kod Rodžera Heneja.

Muziku Nikitasa Demosa izvodili su Klivlendski orkestar, Filadelfijski orkestar, Orkestar sv. Luke, Nešvilski kamerni orkestar, Nešvilski simfoničari, Sinsinati simfonijski orkestar, Kolorado Springs simfoničari, Oregonski simfonijski orkestar, Simfonijski orkestar Novog Sveta i drugi. Njegova dela za duvačke ansamble izvodili su Ansambl Vojske SAD, Pershing’s Own i Conservatorio de Música de Puerto Rico simfonijski ansambl, između ostalih. Kamerna dela tumačili su North/South Consonance, Thamyris New Music Ensemble, Bent Frequency, the Atlanta Chamber Players i neoPhonia New Music Ensemble.

Demos je dobitnik brojnih nagrada i stipendija među kojima su i Gran-pri Millennium Arts International Competition for Composers 2004, Gran-pri Holyoke Civic Symphony Composition Competition 2005, U.S. Birmingham & Atlanta Prizes u Haltgrenu 2005, Solo Cello Works Biennial Composition Competition i jedanaest ASCAP nagrada.

Dela Nikitasa Demosa izvođena su na festivalima, simpozijumima i konferencijama među kojima su: 43rd Dimitria Festival (Solun, Grčka); International Festival – Institute at Round Top (TX); Ernest Bloch Music Festival (Njuport, Oregon), New Music Forum Festival of Contemporary Music (San Francisko, Kalifornija); Annual New Music & Art Festival (Bowling Green State University); Biennial Festival of New Music (Florida State University) i na National and Regional Meetings of the College Music Society and the Society of Composers, Inc.

Demos je trenutno profesor kompozicije i koordinator studijskog programa kompozicije na Muzičkoj školi Džordžija univerziteta. Osnivač je i umetnički direktor neoPhonia New Music Ensemble-a, direktor Centra za helenističke studije na Koledžu za umetnost i nauku i predsedavajući Katedre za savremene grčke studije iz fonda Endru i Ejula S. Pored posla na univerzitetu, trenutno je angažovan u izvršnom odboru Udruženja kompozitora, Inc (SCI), a bio je suosnivač Bent Frequency, profesionalnog ansambla za savremenu muziku sa sedištem u Atlanti u kojem je bio rezident kompozitor i član Umetničkog saveta od 2003–2008. Takođe je i muzički direktor Greek Islanders-a, etno ansambla koji je osnovao 1982. sa ciljem negovanja grčke narodne muzike.

inteligentni nacrti za gudački trio i animirani film (2009)

Posvećeno ansamblu Musica da Camera – Helen Kim, violina, Tanja Meksvel Klements, viola i Kare Kruger, violončelo

Mada je delo za sebe, intelligent designs komponovano je kao pratnja animiranom filmu Džoa Peradžina, umetnika i profesora na Ernest Dž. Velš školi za umetnost i dizajn Džordžija univerziteta. Film opisuje apstraktne scene stvaranja univerzuma u laganom pokretu od velikog praska’do razvoja života na zemlji. U celom toku, slike periodičnog sistema i različitih formula smenjuju se sa upečatljivim predstavama super kolajdera (velikog mehanizma stvorenog u naučne svrhe i namenjenog izazivanju sudara atoma i nastanka malih velikih praskova i potencijalnih crnih rupa). Animacija se „odigrava“ na dva super velika ekrana na kojima su nezavisno prikazane slike i događaji.

Muzika prati formalni dizajn filma, reagujući na, ili komentarišući slike. Violina je povezana sa predstavama i događajima na jednom, a viola sa onima na drugom ekranu. Centralna figura violončela je i saradnik i komentator radnji ostalih. Početak i završetak dela donose dva srodna sola violončela koja uokviruju kompoziciju. Čitavo delo (i film i muzika) podeljeno je na tri glavna odseka: početno zvezdano polje koje donosi super nova događaj; niz predstava super kolajdera, periodičnog sistema, formula i različitih apstraktnih slika; i, konačno, niz predstava evolutivnog razvoja života na zemlji sa zaključkom u brzoj retrospektivi svih slika koje se urušavaju same u sebe. U početnom odseku postoji svesni omaž Ajvzovom Pitanju bez odgovora sa violončelom u ulozi solo trube iz tog dela.

Ipak, za mene violončelo postaje nešto više od upitanog koji gleda u prazno nebo. Violončelo ispunjava nekoliko uloga. Međutim, to je u osnovi i na izvesnom nivou uglavnom razgovor između čoveka i Boga. Violončelo postavlja početna pitanja ali i učestvuje u razgovoru sa druga dva glasa na način veoma sličan onom u kojem čovečanstvo sudeluje u stvaralačkom radu Boga na zemlji. Violončelo takođe donosi i mali melodijski fragment iz vizantijskog napeva Agios o Theos koji predstavlja odgovor na pitanje i neprestano deluje iza vidljivih događaja.

Nastanak muzike i filma delimično je pomogao Center for Collaborative and International Arts (CENCIA) na Koledžu za umetnosti i dizajn Univerziteta Džordžija.