Milana Stojadinović-Milić autorka je nekolicine orkestarskih dela (Mimikrija, Aurora borealis – simfonijska slika, Duo simbolico za klavir i simfonijski orkestar...), velikog broja kompozicija kamerne muzike za različite instrumentalne i vokalno-instrumentalne sastave (Neoromantico 1 i 2, Suze, Glas monahinje, Čudotvorna kolajna, Desankin diptih…), solističkih i horskih kompozicija. Dela su joj premijerno i višestruko reprizno izvođena u zemlji i inostranstvu, trajno snimljena i izdata u više tematskih izdanja i antologija. Sarađivala je sa eminentnim domaćim i inostranim solistima i dirigentima, simfonijskim orkestrima i kamernim ansamblima. Dobitnik je niza priznanja za kompoziciono stvaralaštvo. Diplomirala je i magistrirala kompoziciju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu (klasa: A. Obradović) gde je i zaposlena na Katedri za kompoziciju kao redovni profesor kompozicionotehničkih disciplina.
O delu
Mimikrija je moj diplomski rad iz 1987. godine. Tada, kao sasvim mlad kompozitor, za svoj orkestarski prvenac, osmislila sam ceo postupak unapred: jednostavačno delo, lučne forme, utemeljeno na veoma malom tematskom jezgru koje se razvija, nadograđuje, varira …i naravno – u što bogatijem orkestarskom zvuku. Taj i takav izgled moje muzike bio je mimikričan i sasvim u skladu sa objašnjenjem ovog pojma iz sveta prirode iz Vujaklijinog Leksikona stranih reči i izraza: „…stalna ili privremena sličnost po obliku, boji i drugim spoljnim osobinama, nekih životinja, u manjoj meri i biljaka, sa okolinom u kojoj obično žive… usled čega ih je teško prepoznati“, a još i: „velika, isključivo spoljašnja međusobna sličnost životinja tako da ih je teško razlikovati – npr. neki leptirovi liče na osice, zbog čega se neprijatelji ne usuđuju da ih napadaju“. Pri svakom izvođenju, Mimikriju je pratio samo ovaj asketizovan, Vujaklijin komentar. Međutim, njegova metaforičnost je ono što najbolje definiše Mimikriju, ali i njenog autora… Ova kompozicija doživela je, za naše uslove, pristojan broj izvođenja i ima posebno mesto u mom srcu. Videćemo kako odoleva „zubu vremena“.