Srđan Hofman

Srđan Hofman (1944–2021), bio je jedan je od najuglednijih srpskih kompozitora, profesor emeritus kompozicije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu i šef Tonskog studija Fakulteta.

Studije kompozicije završio je 1968. godine na Muzičkoj akademiji u Beogradu (danas Fakultet muzičke umetnosti) u klasi Stanojla Rajičića, a potom u istoj klasi i magistrirao 1972. godine.

Opus Srđana Hofmana sačinjavaju brojna orkestarska, vokalno-instrumentalna, kamerna, solistička i horska dela, među kojima su mnoga izvođena na vodećim domaćim i inostranim festivalima, kao što su Muzički bienale Zagreb, Svetski dani muzike (Nemačka, Švedska, Rumunija), Festival elektronske umetnosti (Finska), Festival elektroakustičke muzike u Buržu (Belgija) i  BEMUS.

Objavio je veliki broj tekstova iz oblasti savremene muzike, a autor je i knjige Osobenosti elektronske muzike.

Hofman je dobitnik mnogih nagrada, između ostalih prve nagrade na Međunarodnoj tribini kompozitora 1994. i 1995. godine, nagrade “Stevan Mokranjac”, nagrade Udruženja kompozitora Srbije i Velike plakete Univerziteta umetnosti u Beogradu.

Srđan Hofman je bio dekan Fakulteta muzičke umetnosti (1989–1998) i prorektor Univerziteta umetnosti (2007–2009). Bio je jedan od osnivača i prvi selektor programa Međunarodne tribine kompozitora u Beogradu i sekretar nacionalne sekcije Međunarodnog druš­tva za savremenu muziku (ISCM).

O delu

Koncertantne epizode za violinu i orkestar nastale su 1972. godine, a posvećene su violinisti Jovanu Kolundžiji, koji ih je prvi izveo 17. aprila 1974. godine sa Simfonijskim orkestrom RTV Beograd pod upravom Morisa Le Rua. Delo je sazdano od četrnaest epizoda, od kojih su neke pretežno ekspozicionog, a neke pretežno razradnog karaktera, pri čemu se razvojna nit ipak nigde ne prekida: obrada prethodno uvedenih motivskih elemenata prepliće se sa nagoveštavanjem sledećih. Grupisanjem epizoda u tri velika bloka koji su međusobno razdvojeni (a u isti mah povezani) solističkim kadencama violine, i koji po svojim osnovnim tempima odgovaraju shemi brzo–lagano–brzo, postiže se utisak formalne organizacije celine zasnovane na vezi sa tradicionalnom trostavačnošću instrumentalnog koncerta.

Mirjana Veselinović-Hofman