Ijan Vilson (1964) autor je više od 250 kompozicija, uključujući opere, orkestarsku i kamernu muziku, kao i multimedijalna dela. Vilsonove kompozicije izvođene su i emitovane na šest kontinenata i predstavljene su na festivalima kao što su Bi-Bi-Si Proms, Venecijansko bijenale, Svetski dani muzike i u dvoranama kao što su njujorški Karnegi Hol, londonski Rojal Albert Hol i Vigmor Hol, amsterdamski Koncerthebau, bečki Muzikferajn i tokijski Santori Hol. Njegova muzika je zastupljena na više od četrdeset komercijalnih izdanja.
Godine 1998. izabran je za člana Saveza kreativnih umetnika Irske (Aosdána), a poslednjih godina bio je takođe profesor-istraživač u Odboru za istraživanje umetnosti i humanističkih nauka (Arts and Humanities Research Board) Univerziteta u Alsteru, na postdoktorskom istraživanju u okviru konzorcijuma „An Foras Feasa“ na Institutu za tehnologiju u Dandoku u Irskoj, te kompozitor-saradnjnik ansambla Camerata Pacifica iz Kalifornije i Alster orkestra. Bio je umetnički direktor Festivala nove muzike u Slajgou, od 2003. do 2011. godine.
Muziku Ijana Vilsona objavljuju G. Ricordi & Co. i Universal Edition.
O delu
The Nightingale and the Poacher’s Gun [Slavuj i pištolj lovokradice] za pikolo i elektroniku (2021)
Na početku pandemije korona virusa, proveo sam ‘lockdown’ u mestu Međureč na jugu Srbije. U (prinudnom) odsustvu motornih vozila i mašina, tišina je bila zapanjujuća, a čitav, nepomućeni spektar prirodnih zvukova došao je do izražaja.
Svakoga jutra, slavu je pevao u bašti, pa sam odlučio da snimim pticu i njenu pesmu. Dok sam preslušavao snimak, otkrio sam da je zabeležio više udaljenih pucnjeva iz pištolja (možda nekog lovokradice?)
Ova dihotomija između prirodnog peva ptice i nasilnih zvukova koje je proizveo čovek, podstakla me da osmislim muzički narativ čiji bi podnaslov lako mogao da bude „Kratka istorija ljudske interakcije sa prirodom“: u početku smo pokušavali da budemo u harmoniji sa njom, ali je već prvi pucanj uveo ideju da smo odlučili da pokušamo da nateramo prirodu da radi ono što mi želimo. Poslednji odsek je više neka vrsta tužbalice zbog onoga što smo uradili prirodi (ali, priroda će ipak trajati duže od nas!)
Komad sadrži tri odseka. U prvom odseku, izvođač na pikolu imitira slavuja najpribližnije moguće, uvek neposredno nakon pevanja ptice. U drugom i trećem odseku, muzika instrumentaliste i elektronska traka se razilaze.
Delo je napisano za Paka Varoča, a oduševljen sam što će moja prijateljica Snježana Pavićević premijerno izvesti delo u Srbiji.