Pavle Merku (1927, Slovenija) je kompozitor izuzetnih instrumentalnih i vokalnih dela, koji vešto koristi raznovrsna savremena kompoziciona sredstva. Diplomirao je slavistiku na Filozofskom fakultetu u Ljubljani 1950. godine. Doktorat iz ove oblasti stekao je na Univerzitetu Sapijenca u Rimu. U periodu od 1952. do 1964. godine radio je kao profesor u klasičnoj gimnaziji u Trstu. Od 1965. do 1987. godine bio je urednik muzičkog programa, kao i slovenskih emisija na Radio-televiziji Italija (RAI) u Trstu. Među njegova najznačajnija dela ubrajaju se: Končertino za kamerni orkestar (1954–57), Koncert za violinu i orkestar (1970), Lirski koncert za klarinet i orkestar (1959), Oh, sijaj, sijaj sunce, rapsodija za gudački orkestar (1977), Vilin konjic, opera u dva čina (1974–76), O deteubici Mariji Farar za bariton, mešoviti hor i orkestar (1957–58), Koncert za hornu i mešoviti hor (1962), Vojni čas za alt, violinu, violončelo, klarinet, fagot i bubanj (1974), Postavljam ti spomenik, hodočasniče za osmoglasni mešoviti hor (2001), Sećanje na Martu za sopran, ženski i muški hor, zvona (2002).

„Moj stvaralački process počinje obradom ideje, muzičke, literarne ili životne. Ako se ideja u meni ’zapali’ nastavak je samo pitanje vremena. U savremenoj muzici, kao što su moji prethodnici to činili u prošlosti, ja tragam za direktnošću, iskustvom i originalnosti. Ono što naslovljavamo ’savremenom muzikom’ ili ’avangardom (nazovite ga kojim god imenom želite) je trenutni izraz naše sadašnjosti. Kao i svi prethodni periodi, sadašnjost prinosi korov, degenerisane kulture i sve vrste spekulacija. Uprkos tome, ovo doba proizvodi mnoga velika i istinska umetnička dela. Razvoj savremene muzike nam ne može ponuditi ništa novo pod suncem“.