Masimo Brajković (1955, Hrvatska) studije muzike pohađao je na ljubljanskoj Muzičkoj akademiji gde je 1978. diplomirao kompoziciju (prof. Dane Škerl). Od 2004. godine radi kao redovni profesor na Odseku za muziku na Univerzitetu Jurja Dobrile u Puli. Za svoju kompozitorsku delatnost dobio je više nagrada i priznanja među kojima se posebno ističu: Prešernova nagrada iz 1979. koja se dodeljuje studentu godine na Muzičkoj akademiji u Ljubljani (Sonata za fagot i klavir); nagrada Istria nobilissima (Pula, 1992, za delo Koncertna uvertira; 1994. za delo Mutationes extremae noctis; 2001. za Koncert za flautu, fagot i gudački orkestar); te Medalja grada Rovinja, 1998, za promovisanje muzičke kulture. Dela Masima Brajkovića izvođena su na festivalima Moskovska jesen, Muzički Biennale Zagreb, Međunarodna muzička tribina u Opatiji, Pulsko leto, Zajčevi dani, Međunarodni susreti kamerne muzike u dvorcu Gresonej (Milano), Osorske muzičke večeri, Rovinjski letnji festival, Smareljani, te na koncertima u Beču, Briselu, Kaljariju, Veneciji, Torinu, Novom Sadu, Zagrebu, Ljubljani, Osijeku, Portorožu, Rovinju, Poreču i Rijeci. Njegove kompozicije izvodili su: Ljubljanska filharmonija, Zagrebačka filharmonija, Hrvatski kamerni orkestar, Simfonijski orkestar Radio-televizije Hrvatske i Simfonijski orkestar Istarskog narodnog pozorišta u Puli.

Inspiriran beskrajnim zvučnim mogućnostima današnje elektronske tehnike, te približavanjem realnom zvuku pojedinih akustičkih instrumenata, došao sam na ideju da u kompoziciji Intrada marinaresca dam svoj mali udeo u kreiranju novih zvučnih mogućnosti. U trodelnom obliku srećemo veličanstven i na momente veoma prodoran zvuk brodskih sirena koje svojim bogatstvom obuzimaju neku od ’zamišljenih luka’ (deo A), centralni deo posvećen je kvazirealnom zvuku timpana, dok nas repriza ponovo vraća u zamišljenu luku sa dozom nostalgičnog ugođaja.