Svetlana Savić (1971, Srbija) diplomirala je na Odseku za kompoziciju Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi redovnog profesora Srđana Hofmana. Magistrirala je na istom odseku, pod mentorstvom redovnog profesora Zorana Erića. Radi kao docent na Katedri za kompoziciju Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu. Komponovala je porudžbine za BEMUS, Međunarodnu tribinu kompozitora, Obzorja na Tisi i Dane „Vlade S. Miloševića” u Banjaluci. Dobila je dve nagrade za studentsko ostvarenje na Međunarodnoj tribini kompozitora 1996. i 1997. godine, nagradu fonda „Vasilije Mokranjac” 2001. godine i stipendiju Vlade Republike Srbije 2002. godine. Njene važnije kompozicije su Soneti za glas, violončelo, klavir i elektroniku, Re-verzije za nonet, Sirota, tužna Don Huanova kći za soliste, ženski hor i elektroniku, Quincunx za gudački orkestar, Sustineo za simfonijski orkestar i Pesme o zvezdama za ženski hor i kamerni orkestar.

Il tempo sensibile
Osećajni tempo. Broj otkucaja u minuti. Srce.
Vreme osećajnosti… Sakrilo se.
Da li ste nekada sanjali kako letite?
Kako vas zemlja odbaci u vazduh i preskačete krošnje?
Prelećete zgrade i ljude i slobodni ste… Da li ćete opet sanjati da letite?
Kako se osećate večeras? Šta osećate?
Da li postoji neko kome želite da kažete šta osećate?
Želite nekoga da zagrlite, a ne smete… da se ne uplaši?
Koliko ste puta danas rekli „volim te”?
A da li volite svoje lice?
Srce. Sakrilo se.
Ali još otkucava.

Kompozicija Il Tempo Sensibile nastala je kao porudžbina Triju Pokret i posvećena je izvanrednim umetnicima Madlen Stokić Vasiljević, Maji Mihić i Milošu Nikoliću, koji su je premijerno izveli 4. maja 2012. godine, u Velikoj sali Kolarčeve zadužbine.