Alesandar S. Vujić (1945, Srbija) u svom stvaralačkom opusu poseban akcent stavlja na horski žanr. Jedan je od najizvođenijih srpskih kompozitora horske muzike u inostranstvu (Mađarska, Austrija, Nemačka, Belgija, Italija, Kipar, Grčka, Francuska, Estonija, Argentina, SAD, Kina, Rusija, Moldavija itd.). Osvojio je brojne nagrade na međunarodnim anonimnim takmičenjima za horske kompozicije. Pisao je više horskih dela po porudžbini (za Državni univerzitet u Kanzasu, Schleswig-Holstein Festival u Frajdbergu povodom obeležavanja 250 godina od Bahove smrti), a njegova dela bila su zadata kao obavezne kompozicije na međunarodnim horskim takmičenjima i snimili su ih vodeći svetski horovi na svojim CD izdanjima. Iz tih razloga Vujić je jedini živi srpski kompozitor koji se našao u enciklopediji horske muzike 20. veka (Nick Strimple, Choral Music in the twentieth century, Amadeus Press, 2002). Pored horskog stvaralaštva Vujić komponuje muziku za druge sastave: od muzike za solo instrumente, preko kamerne muzike do dela za simfonijski orkestar. Stalno je zaposlen kao redovni profesor na FMU u Beogradu, na kome je završio odseke za kompoziciju (Rajičić, Ozgijan, Mokranjac), klavir (Preger, O. Mihajlović) i dirigovanje (Skovran, Zdravković). Predsednik je Saveza srpskih horova otadžbine i dijaspore, osnivač, dirigent i direktor ansambala Simfonijeta Beograd i Madrigalskog hora FMU. Osnivač je i umetnički direktor međunarodnog festivala kamerne muzike „Tisin cvet” u Novom Kneževcu.

Partita za dve violine je neobarokno delo u čijem je poslednjem stavu uklesano prezime J. S. Baha – b-a-c-h (be-a-ce-ha). Delo je prvobitno nastalo kao partita za violinu solo, a 2011. godine je prerađeno za dve violine. Pored podsećanja na menuet i ariju u laganom stavu, poslednji stav na fonu barokne motorike donosi savremena harmonska i ritmička rešenja. Delo je posvećeno Duu Madlen Stokić Vasiljević – Marija Misita.