Ivan Brkljačić (1977, Srbija), diplomirao je (klasa Srđana Hofmana) i magistrirao (klasa Zorana Erića) kompoziciju na Fakultetu muzičke umetnosti (FMU) u Beogradu. Titulu doktora umetnosti stekao odbranom doktorskog umetničkog projekta Istar 2012. godine (klasa Srđana Hofmana). Zaposlen je kao docent na Katedri za teorijske predmete FMU u Beogradu (od 2005). Selektor je Tribine kompozitora od 2007. godine do danas.

Kompozicije su mu izvođene u Francuskoj, Mađarskoj, Rumuniji, Makedoniji, Nemačkoj, Poljskoj, Sloveniji, Austriji, Italiji, Češkoj, Brazilu, Švedskoj i Australiji (2010. godine kompozicijom Jinx otvoreni su Svetski dani muzike u Sidneju). Komponovao je pozorišnu muziku (Atelje 212, Scena Raša Plaović u Narodnom pozorištu, Bitef teatar, Duško Radović, Boško Buha, teatri u Zrenjaninu, Vršcu, Subotici, Banjoj Luci, Podgorici, Budimpešti i Erlangenu). Autor je muzike za celovečernji igrani film Ustanička ulica (2012, režija Miroslav Terzić). Dobitnik je Mokranjčeve nagrade za 2004. godinu za kompoziciju Kad se SEDAM puta digne zavesa za simfonijski orkestar i statuete 41. Sofest festivala za najbolju originalno komponovanu muziku za film Ustanička ulica, kao i Godišnje nagrade časopisa Muzika klasika u kategoriji primenjena muzika (za isti film).

Kompozicija Kada se SEDAM puta digne zavesa je nastala 2002. godine i napisana je za simfonijski orkestar trojnog sastava. Delo je posvećeno pozorištu, ali ne kao muzika za pozorište, već kao muzika o pozorištu. Naglašen broj SEDAM u naslovu dela za kompozitora je imao intimnu simboliku (do nastanka kompozicije, to je broj beogradskih pozorišnih scena na kojima su se igrale predstave sa njegovom muzikom), ali potencijalno referira i na univerzalnu simboliku broja sedam nudeći mogućnost da se muzički tok kompozicije percipira i iz drugačijeg ugla. Ciklus ima sedam stavova čiji se nazivi odnose na elemente savremenog pozorišta: Zavesa, Svetlo, Scena, Glumac, Pokret, Boja i Aplauz. Prateći liniju tempa, u ciklusu je uočljivo postupno ubrzanje do četvrtog i petog stava, a zatim privremeno smirenje u šestom stavu, pred završnu Allegro apoteozu. Stavovi su motivski povezani. Žiri je u obrazloženju odluke konstatovao je da je mladi kompozitor „u svom orkestarskom prvencu Kada se sedam puta digne zavesa ostvario (…) kompoziciju izvanredne maštovitosti. Koristeći savremena orkestraciona sredstva, on je – u  njenih sedam stavova – postigao veoma široku skalu zvučnih situacija, raspoloženja i kontrasta, koji se međusobno  dopunjuju, izgrađujući skladnu i  uzbudljivu muzičku celinu”.