Gao Ping (1970, Kina) je pijanista i kompozitor, rođen u provinciji Sečuan, prepoznatljiv po razvijenoj teksturi i vokalizaciji klavira, dobitnik visokih muzičkih priznanja. Na njega je uticala kineska transformacija od kolektivne ka tržišnoj ekonomiji. Ova tranzicija od starog ka novom – i podsticajni kulturni sudar Istoka i Zapada – ostavili su vidljivi trag na njegovoj muzici. Pekinški muzikolog Li Ksian o Gao Pingu govori kao o vodećem kineskom autoru  „šeste generacije“.

Dobija narudžbine i izvodi se širom sveta, uključujući Berlinski klavirsko-perkusioni ansambl, Ciriški ansambl Piramide, Novozelandski gudački kvartet, Novozelandski simfonijski orkestar. Na mnogim prestižnim festivalima predstavljena su njegova dela uključujući Internacionalnu muzičku nedelju u Amsterdamu, Muzički festival Hibiki sale u Japanu, Muzički festival u Aspenu.

Gao Pingova kamerna muzika objavljena u Naksosu ocenjena je i opisana od strane nemačkog kritičara kao „muzika koja želi da bude slušana ušima deteta, prepuna čudesa i začuđenosti… duboka i prijemčiva”. San Francisco Chronicle njegovo delo Planina ocenio je kao „divno i često zanosno lepo delo”.

Kao pijanista, Gao Ping ima širok repertoar i nastupao je širom sveta. Godine 2008. svirao je na premijeri svog klavirskog koncerta sa Novozelandskim simfonijskim orkestrom pod palicom Keneta Janga. Publika je pozdravila dvostavačno delo kao „značajan koncert koji vapi za što skorijim CD snimkom”.

Na Četvrtom internacionalnom klavirskom takmičenju 2007. godine njegova kompozicija Noćni sokak izvođena je kao obavezna kompozicija, kao tipičan odraz Gaovog spoja Zapadnih i Istočnih idioma, kao i njegovih kompozitorskih interesovanja za složenu prošlost Kine.

Od 2004. godine dr Gao predaje kompoziciju na Novom Zelandu (Kenterberijski hrišćanski univerzitet, Odsek za muziku). Gao je dobitnik nagrade Udruženja kompozitora Novog Zelanda za 2010. godinu.

Kompoziciju Čisti vetar (Pure Wind/Qing Feng)napisao sam oktobra 2010. godine kao narudžbinu pekinškog Kamernog orkestra Zabranjenog grada. Radeći sa zvucima kineskih instrumenata, nužno sam morao da usvojim kineski način mišljenja koji ima tendenciju da inspiraciju nalazi u prirodi.

Naslov Qing Feng se nadovezuje na drevnu kinesku umetničku tradiciju izražavanja kroz pojave ili predmete iz prirode.

U mom rodnom Sečuanu, osim pogleda na mirno, otvoreno i čisto mesto poput hrama, ljudi često izgovaraju Qing Feng Ya Jing, u grubom prevodu elegantna tišina čistog vetra, da bi izrazili osećanje koje on budi u njima.Ja ove četiri reči veoma volim jer su izvanredno poetične; štaviše, one dodaju mali pokret inače nepomičnom  prizoru, ostvarujući predivno stanje uma nalik zenu.

Do nedavno, često sam se susretao s mnogim pritužbama na Kinu:  zagađen vazduh, saobraćajna gužva, opšte osećanje nezadovoljstva i nemira u ljudima. U ovom času, možda će čisti vetar moći da raščisti nešto od ove zagađene atmosfere i bude pozdravljen od mnogih.

Kompozicija Si Bu Xiang. Elaphurus Davidianus (Davidov jelen, prema francuskom misionaru Armanu Davidu, prim. S. M.) poreklom je iz Kine i na kineskom ga nazivaju milu. Poznat je takođe po kolokvijalnom izrazu Si Bu Xiang, što je naslov moje kompozicije. Si Bu Xiang znači ne nalik na četvoro, jer Davidov jelen izgleda delimično kao četiri druge životinje – jelen, krava, konj i kamila – ali ne pripada ni jednoj od ovih vrsta. Si Bu Xiang kao izraz konotira nesavršenost i sugeriše nečisto, čineći ga prezrenim, čak upućuje na pogrdno. Izraz se danas koristi nezavisno od prvobitne oznake za životinju.