Srđan Hofman (1944, Srbija), diplomirao je i magistrirao kompoziciju na beogradskoj Muzičkoj akademiji u klasi Stanojla Rajičića. Pedagošku karijeru počeo u Muzičkoj školi Josip Slavenski 1968. godine. Na Fakultetu muzičke umetnosti predaje kompoziciju i orkestraciju (od 1974. godine). Iz klase Srđana Hofmana izašao je veliki broj afirmisanih umetnika koji aktivno učestvuju u umetnosti i kulturi zemlje. Osnovao je tonski studio FMU. Bio je prodekan i dekan Fakulteta i prorektor Univerziteta umetnosti u Beogradu. Pored komponovanja bavi se i teorijskim radom vezanim za problematiku savremene muzike. Dela Srđana Hofmana izvođena su na najznačajnijim domaćim i inostranim festivalima savremene muzike (Beograd, Ohrid, Opatija, Zagreb, Burž, Helsinki, Stokholm), kao i na redovnom koncertnom repertoaru u Holandiji, Poljskoj, Francuskoj, Austriji, Australiji, Velikoj Britaniji i SAD. Neke kompozicije bile su deo obaveznog programa na takmičenjima Muzičke omladine (Monodrama za violončelo i Farsa za klavirski trio). Jedan je od osnivača Međunarodne tribine kompozitora u Beogradu, sekretar nacionalne sekcije Internacionalnog društva za savremenu muziku. Dobitnik je mnogih nagrada za kompozitorsko stvaralaštvo.

U ranom opusu izdvajaju se Movimento energico (1968), Simfonija u dva stava (1969), Concerto dinamico (1971), Koncertne epizode za violinu i orkestar (1972). Ciklus Heksagoni obuhvata Monodramu za violončelo solo (1975), Pastoralu za violinu solo (1975), Farsu za violinu, violončelo i klavir (1976) i Ritual za šest ženskih grupa, orfov instrumentarij i dirigenta (1978). U kamernoj muzici izdvajaju se i Pokretna ogledala za dva klavira i četiri izvođača(1979), Dolazi za sedam gudača (1981), Refren za duvački kvintet (1983), Hadedas za violončelo i klavir (2005), Muzičke igračke za ozvučene instrumente violončelo i kontrabas (2008). Komponovao je ciklus pesama Cantus de morte (1978) i elektro-aukustička dela Déjà vu (1985), Ko sam ja? (1986), Rebus 1 i 2 (1988, 1989), Samples (1991), Koncertantna muzika (1993) i Znakovi (1994).

Za kompoziciju Gledajući u Ogledala Aniša Kapura za dve ozvučene harfe i procesore zvuka dobio je Mokranjčevu nagradu za 2010. godinu.

Jednoglasnu odluku žiri je obrazložio na sledeći način: „Svojim ostvarenjima u oblasti elektroakustičke muzike Srđan Hofman se u srpskoj muzičkoj kulturi afirmisao kao jedan od vodećih autora pleneći inovativnošću i znalačkim „osvajanjem” izražajnih potencijala izabranog medija. Ideju zvučnog preznačenja Kapurovog intrigantnog dela iz Gugenhajmovog muzeja u Bilbau (Ogledala, 2010) Hofman je realizovao na njemu svojstven, kompleksan način, koristeći pun izražajni potencijal dveju harfi čiji se zvuk „ogleda” i transformiše u kompjuterskom zvuku koji se generiše u toku sviranja, prenosom zvuka sa scene u pripremljeni kompjuterski program. Impresivan zvučni rezultat, skladno osmišljen dramaturški luk dela, čvrsta logika muzičke organizacije, znalačko korišćenje izražajnih mogućnosti izdvajaju Hofmanovu kompoziciju kao delo majstorskog zrelog kompozitorskog pisma, uzbudljivo i inspirativno zvučno traganje u prostorima kombinacija tradicionalnih instrumenata i kompjutera.”